Artnit

Ponedeljak, 07 Septembar 2015 11:10

Ljudmila Petruševska - Zar vi nikada ne poželite da se radujete, da budete srećni? Istaknut

Sve u svemu, Tolja počinje razgovor izokola, govori svojim nežnim glasom neke gluposti, iako on ima izuzetno istančan ukus, i sve doživljava na pravi način. Ali on sve govori dugo, dosadno, stalno prežvakava jednu te istu misao, da je on izgubljen, da je izgubio nit života, da ga ništa ne uzbuđuje, baš ništa, da on nekad odluči da nešto uradi, doživi, odlazi u krajnosti, ali ostaje jednako ravnodušan.

- Tolja - kažem mu ja - zar vi nikada ne poželite da se radujete, da budete srećni, zar vi niste paganin - poklonik zemlje i neba?

- Ne, ja želim da patim, ja ne umem da se radujem, časna reč, nisam u stanju da se radujem.

- Tolja - kažem mu ja - a evo, recimo, ti nebrojeni rođendani kod vaših prijateljica i prijatelja, zar vas ta slavlja ne zabavljaju? Ja, naravno, razumem, ali ponekad ipak treba biti pomalo paganin, treba, jednostavno, obožavati zemlju, njene radosti, vino...

- Ne - razgaljuje se Tolja - u tom slučaju moram da dolazim kući taksijem a ne želim da gubim živce tražeći od mame rublju svake noći.

- Ali, evo, recimo, konzervatorijum...

- Šta konzervatorijum - zamišljeno govori Tolja - da izlazim iz njega prosvetljen, kao kod nas kući stara Liza? Ako je majka istuče, izgrdi, izbaci iz kuhinje, ona odlazi u crkvu i vraća se odatle prosvetljena, oprostivši sve. Ja sam ovako čudan - kaže Tolja - zato što me je majka rodila kad je imala četrdeset godina, a otac pedeset.

- Vi smatrate da je tu odigralo ulogu to što su vas oni puno voleli i mazili?

- Ne - odgovara Tolja - po svoj prilici, nije stvar u tome.

Iz priče Gost

Pročitano 3191 puta
Više iz ove kategorije « Šinjel Tri jegulje »

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Ljudmila Petruševska - Zar vi nikada ne poželite da se radujete, da budete srećni?