Po tavnoj magli teškog vihora
Neće na zemlju ni nebo, hol!
Nebo mu s' čini da pasti mora,
A pusta zemlja sam jedan bol…
Tiho se vije, oblake goni,
Preziruć gleda u sunčev zrak...
Strelovit, posle na zemlju roni
I krvlju kapa zemaljski mrak...
U Sumrakovcu, 1858.