- Ali ni govora! Štaviše, ne mogu da se umirim ni na časak.
- Ali stalno hoćete da se vidite. U svakom činu svog života. To je kao da pred sobom uvek imate sliku same sebe, u svakoj radnji, u svakom pokretu. I odatle možda potiče vaša netrpeljivost. Vi ne želite da vaše osećanje bude slepo. Primoravate ga da otvori oči i da se vidi u ogledalu, koje uvek stavljate pred njega. A kad osećanje ugleda sebe, ono se istog trena zaledi. Ne može se živeti pred ogledalom. Probajte da nikada ne vidite samu sebe, jer ionako nikada nećete uspeti da se upoznate onakvom kakvom vas drugi vide. I šta vam onda vredi da se upoznate samo za sebe? Može da vam se dogodi da više ne shvatite zašto biste morali da imate onu sliku koju vam ogledalo vraća.
Iz romana Jedan, nijedan i sto hiljada