U okviru određenih granica zaista je tačno da što manje novca imaš, manje brineš. Kada imaš sto franaka, podložan si kukavnoj panici. Kada imaš samo tri franka, potpuno si ravnodušan; tri franka će te hraniti do sutra, a ne možeš ni da misliš dalje od toga. Dosadno ti je, ali se ne bojiš. Neodređeno ti prolazi kroz glavu: gladovaću dan-dva; zar to nije strašno? A onda um odluta na druge teme. Dijeta od hleba i margarina služi u određenoj meri i kao sredstvo za smirenje.
Javlja se se još jedno osećanje koje je velika uteha u bedi. Verujem da ga je doživeo svako u toj situaciji. To je olakšanje, gotovo uživanje kada postaneš svestan da si konačno zaista na dnu. Toliko si pričao o tome - i gle, propast je tu, dospeo si do nje, i možeš da je podneseš, što bitno smanjuje strepnju.
Iz romana Niko i ništa u Parizu i Londonu