Artnit

Ponedeljak, 09 Mart 2015 12:09

Džon Fante - Što si manje mislio o onom što radiš, to je bilo lakše Istaknut

Kamil Pisaro - Fabrika Kamil Pisaro - Fabrika

Rad je bio težak. Magla se popodne dizala, i sunce je pržilo. Napolju je bilo kao u rerni. U fabrici je bilo još gore. Nije bilo svežeg vazduha, ni za jednu nozdrvu. Svi prozori bili su zakovani zarđalim ekserima, a nikad oprana okna prekrivena paučinom i masna od starosti. Sunce je peklo krov od valovitog lima kao let-lampa, potiskujući vrelinu naniže. Vrela para dizala se iz cevi i peći, iz ogromnih bačvi sa otpadom. Bili smo usred tih kužnih isparenja, znojili smo se u buci mašina.

Ujak je bio u pravu kad je govorio o tom poslu. Tu nije bilo nikakvog razmišljanja. Mozak si komotno mogao da ostaviš kod kuće. Po čitav dan smo samo stajali u mestu i mrdali rukama. S vremena na vreme premestili bismo težinu s noge na nogu. Ako si baš želeo da se krećeš, morao si da napustiš platformu da bi otišao do česme u toaletu. Postojao je plan. Išli smo na smenu - svako od nas na po deset minuta u toalet. U tom poslu s mašinama nije bio potreban nikakav šef. Kad bi rad ujutru počeo, Kratki Nejlor bi uključio mašinu i izlazio iz prostorije. Znao je šta mašina može. Nije nam bilo prijatno kad bi počela da nas prestiže. To bi nas nekako zabolelo. Nije to bio bol kao kad te neko ubode iglom u dupe, već neka vrsta tuge koja je dugoročno bila daleko gora. Ako bismo je izbegli, uvek bi postojao neko ispod nas na traci koga bi zakačila. On bi se drao. Tada bismo morali da radimo brže i popunimo prazninu na traci, samo da bi njemu bilo bolje. Niko nije voleo tu mašinu. Nije bilo bitno da li si Filipinac, Italijan ili Meksikanac. Mučila je sve nas. A tražila je i mnogo pažnje. Bila je kao dete. Kad god bi se pokvarila, panika bi zahvatila čitavu fabriku. Sve se radilo u minut. Kada bi mašine stale, bilo je kao da si na nekom drugom mestu. To više nije bila fabrika već bolnica. Čekali smo u gomili i šapatom razgovarali dok bi mehaničari popravljali kvar.

Naporno sam radio jer sam morao naporno da radim i nisam mnogo prigovarao jer uopšte nije bilo vremena za to. Najveći deo vremena samo sam stajao, punio mašinu konzervama i mislio o novcu i ženama. Vreme je tako brže prolazilo. Meni je to bio prvi takav posao u životu. Što si manje mislio o onom što radiš, to je bilo lakše. Postao sam veoma strastan u svojim mislima o ženama. Možda zato što je platforma neprestano podrhtavala. Jedno sanjarenje neosetno bi kliznulo u drugo, i sati su prolazili dok sam stajao pored mašine i pokušavao da se usredsredim na posao, tako da ostali ne otkriju o čemu razmišljam.

Iz romana Put za Los Anđeles

Pročitano 3894 puta Poslednji put izmenjeno Sreda, 08 April 2020 10:42

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Džon Fante - Što si manje mislio o onom što radiš, to je bilo lakše