Artnit

Sreda, 10 Decembar 2014 14:37

Viki Vidikas - Nesavršen portret Istaknut

Pišem ovo zato što ne verujem u "distancu", u ovaj portret koji ne liči na original, u ovu apstrakciju koja dozvoljava umu da se njiše između činova i tela. Ovo lično mitologiziranje da nas drugi zavole, u trenutku kada možda, s našim podočnjacima i jutarnjim zadahom, nismo baš za voljenje. Dosta mi je bilo ove distance, ove literature mita, dok sedim ovde zarobljena kožnom oblogom, posmatrajući zglavke i prste kako se kreću preko stranice i usmeravaju misli prema tebi.

Nećeš odati srž građe, ogoliti meso priče, otkriti truplo da vidiš da li još diše. Nećeš priznati ogledalu da ti ego ne pristaje na to. Od mene se očekuje da izgledam devičanski, skriveno, tajanstveno, zabrađeno. Moram da stvorim imidž celovitosti, ali ne zasnovan na bilo čemu zbiljskom - na strujama ljubavi u koje sam upala, pijani konjanik koji sahranjuje pobude u tami. Želiš da ti dođem čista kao jezero u kojem možeš videti sopstveni odraz, dovoljno plavo da shvatiš da je duboko, ipak isuviše opasno da bi se otisnuo do dna. Trebalo bi da ti kažem da tvoja ljubav nije kao druge - kada merila koja upotrebljavamo nisu poređenja? Kao žena, moram lagati, moram slaviti tvoj samostvoreni imidž, pa čak i kad ga ne odobravam, kad je lažan.

Iz priče Nesavršen portret

Pročitano 4438 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Viki Vidikas - Nesavršen portret