Ni dve nedelje godišnjeg odmora nisu mu pružale osećanje slobode i pustolovine; siva senka strogog plana spustila se i tu; oskudica u letnjem smeštaju u našoj zemlji prisilila ga je da moljaka za sobu u Tatrama već pola godine ranije i da za to traži potrebnu preporuku preduzeća, čija sveprisutna duša tako nije prestajala ni za trenutak da vodi računa o njemu.
Bio je sa svim tim pomiren, ali ga je, uprkos tome, s vremena na vreme spopadala strašna slika puta po kojem je bio gonjen, na kojem ga svi vide i s kojeg ne sme skrenuti. Ta slika mu se nametnula i u tom času; čudesni kratki spoj poistovetio je u njegovoj svesti taj zamišljeni put sa stvarnim putem kojim je vozio - i to ga je navelo na iznenadnu ludost.
Iz priče Lažni auto-stop (zbirka priča Smešne ljubavi)