Artnit

Sreda, 28 Maj 2014 14:55

Balada iz predgrađa Istaknut

Socijalna poezija Dobriše Cesarića nastajala je dvadesetih godina XX veka. Njegove pesme su tipične pesme o bedi i siromasima i slika njihovog življenja, konkretizovana na čist goli ambijent sa tragičnim ukusom bivstvovanja. Jedna od najpoznatijih, Balada iz predgrađa je potresna poetska slika u kojoj su socijalni detalji povezani sa iskrenim saosećanjem pesnika sa patnjom sirotinje o kojoj je pevao.

O nastanku pesme Dobriša Cesarić piše: "Zametak Balade iz predgrađa je stara ulična lampa, koja je nekada stajala na uglu jedne neobično zapuštene uličice. Sve oko nje bilo je veoma žalosno, upravo beznadno. Iz te teške atmosfere sam je od sebe iskrsnuo blijedi lik nesretnog čovjeka, koji svake večeri prolazi kraj te lampe, dok na kraju ne legne u postelju i ne iščezne zauvijek. Pjesmu sam, ako se ne varam, napisao u nekoliko noćnih sati."

U pesmi Balada iz predgrađa Dobriša Cesarić reljefno, poetski nadahnuto, prikazuje viđenje sveta, puno stravičnosti, beznađa i očaja. Predgrađe koje slika je žalosno, hladno, prokleto stanje sveta, sveta bezizlaza, koji progovara svojom osobenom psihologijom što saopštava i ispoveda mučnine i neizvesnosti.

Slikom blatnjavog, zapuštenog prostora obasjanog samo mutnom crvenkastom svetlošću petrolejske lampe pesnik uvodi čitaoca u svet siromašnog predgrađa. Kontrastom svetlosti i mraka, koji okružuje petrolejsku lampu naglašava življenje sirotinje koja prolazi svakog dana. Sirotinja dolazi iz mraka, koji ukazuje simbolično na mrak u njihovim životima koji pojačavaju izrazi brige na njihovim licima, a svetlost petrolejske lampe koja povremeno i zasjaji kao ideja nekog boljeg života, nestaje u trenu, u njihovih nekoliko koraka koliko im treba da prođu ispod lampe.

U Baladi iz predgrađa Dobrica Cesarić sužava širinu viđenja na kobnost pojedinca koji nestaje. Neko nepoznat iz mora sirotinje, koja svakog dana prolazi pored petrolejske lampe jednog dana se ne pojavljuje. A, sve je isto, sve traje, jedino nekoga nema, "i sutra, preksutra, mjesec, dva". "I vele da bolestan leži", a "i zima je već, i sniježi". U svetu predgrađa u kojem se ništa ne menja, samo vreme prolazi dolazi proleće, a nekoga nema više. Poslednja strofa, ista kao prva naglašava da se život nastavlja i da se ništa nije promenilo. Neko drugi će opet prestati prolaziti ispod petrolejske lampe, vreme će i dalje prolaziti, a sve će opet u tom začaranom, mutnom, maglovitom predgrađu ostati isto.

Dobriša Cesarić u Baladi iz predgrađa kazuje istine života bez ikakve bolećivosti i slatkorečivosti. Njegova optužba je iskrena i tiha, saopštena gotovo šapatom. Paučinasto tkanje osećanja života ublažava tragičnost koja je sastavni deo svakodnevnog života ljudi, koji su izujedani užasima i protivurečnostima jednog društva.

Pročitano 17744 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Balada iz predgrađa