Artnit

Petak, 02 Maj 2014 14:51

Anatol Frans - Ljudska beda Istaknut

Šulet je njome hteo izraziti ljudsku bedu, nimalo prostu i dirljivu, kakvu su mogli osećati nekadašnji ljudi, u svetu u kom se grubost mešala sa dobrotom, već odvratnu i nafrakanu, u onom stanju savršene ružnoće u koje su je doveli buržoaski slobodni mislioci i rodoljubivi militalirsti, koje je dala Francuska Revolucija. Po njegovom mišljenju, sadašnji režim je samo licemerje i surovost. Militarizam je izazivao njegovo užasavanje.

- Kasarna je sramni pronalazak modernih vremena. Ona ne dopire dalje od XVII veka. Pre su postojale samo dobre stražare u kojima su vojnici igrali karata i pričali priče o Merluzini. Luj XIV je prethodnik Konventa i Bonaparte. Ali je zlo dostiglo svoj vrhunac čim je ustanovljena monstruzna opšta vojna obaveza. Nametnuti ljudima obavezu da ubijaju, to je sram carstva i republike, zločin nad zločinima. U doba koja se zovu varvarska, gradovi i vladari su poveravali svoju odbranu najamnicima koji su ratovali kao iskusni i razumni ljudi; pokatkad je u nekoj velikoj bici bilo svega pet-šest mrtvih. A kad su vitezovi išli u rat, bar ih niko nije na to nagonio; oni su se ubijali iz zadovoljstva. Bez sumnje nisu ni za šta drugo ni valjali. Nikome u vreme Svetog Luja ne bi palo na pamet da šalje u bitku čoveka od znanja i razumevanja. Niti su zemljoradnika otrzali od njegove zemlje i odvodili u vojsku. Sad se siromašnom seljaku nameće obaveza da bude vojnik. Izgone ga iz kuće čiji se krov dimi u pozlaćenoj tišini večeri, sa plodnih livada po kojima pasu volovi, sa polja, iz očinskih šuma. U dvorištu ružne kasarne uče ga da pravilno ubija ljude; prete mu, psuju ga, hapse ga; vele mu da je to čast i, ako on neće da ga na taj način počastvuju, steljaju ga. On se pokorava, jer je podložan strahu i najpitomiji, najprijatniji i najposlušniji od svih domaćih životinja. Mi smo u Francuskoj vojnici i građani. Još jedan motiv za gordost - biti građanin! Za siromahe se to sastoji u tom što moraju da potpomažu i čuvaju bogataše u njihovoj moći i lenstvovanju. Oni treba da rade pred veličanstvenom jednakošću zakona koji zabranjuje bogatašima kao i siromasima da spavaju pod mostovima, da prose po ulicama i da kradu hleb. To je jedna od blagodeti Revolucije. Pošto su tu revoluciju stvorile budale i glupaci u korist otmičara nacionalnih dobara, a pošto je ona uglavnom dovela samo do bogaćenja prepredenih seljaka i građana kaišara, ona je pod imenom jednakosti podigla carstvo bogatstva. Ona je Francusku predala ljudima od novca, koji je već sto godina nagrizaju. Oni su u njoj gospodari i gospoda. Prividna vlada, sastavljena od jadnih, slabih, krmeljivih i bolešljivih božjaka, stoji u službi finansijera. Od sto godina naovamo, u ovoj zatrovanoj zemlji, ko god voli siromaha smatra se za izdajnika društva. Čim čovek kaže da ima bednika, odmah je opasan. Čak su doneseni zakoni protiv negodovanja i saučešća. I to što ja ovde kažem ne bi se moglo štampati.

Iz romana Crveni krin

Pročitano 2340 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Anatol Frans - Ljudska beda