Posle povratka sa studija iz Beča u Novi Sad, 1860. godine, Jovan Jovanović Zmaj je bio činovnik u novosadskom magistratu. On počinje da razvija svoju punu aktivnost, uređuje satirični list Komarac i pokreće književni časopis Javor. Godine 1861. upoznaje se sa Ružom Ličanin, i između njih se razvija nežna ljubav koja završava brakom i inspiriše ga za poznati ciklus pesama Đulići.
Godine 1863. Zmaj se prima dužnosti "nadziratelja zavedenija Tekelijinog i delovoditelja Matice srpske" u Pešti. On studira medicinu i razvija svoju punu javnu i književnu delatnost, a 1864. godine pokreće list Zmaj, čiji naziv kasnije postaje sastavni deo njegovog imena.
Posle završetka studija medicine, 1870. godine Zmaj se vraća u Novi Sad. Ubrzo ga snalaze porodične nesreće, tako reći jedna za drugom. Umiru mu sva deca, njih petoro. 1872. godine umire mu još mlada žena Ruža, koju je toliko voleo i posle čije smrti je ispevao niz potresnih elegičnih pesama pod naslovom Đulići uveoci. Posle smrti svoje dece intenzivno se bavi dečjom poezijom, a 1880. godine pokreće svoj poznati dečji list Neven, koji će izdavati i uređivati sve do svoje smrti.
Iako je bio lekar u raznim mestima (Pančevo, Sremski Karlovci, Sremska Kamenica, Novi Sad, Beograd, Zagreb), Zmaj nikada nije prekidao svoju književnu i društveno-političku aktivnost.
Prve Zmajeve pesme su iz gimnazijskih dana. To su rodoljubive pesme, u duhu romantizma, kakav je bio sredinom XIX veka. Razvijajući se, Zmaj se sve više približava društvenoj stvarnosti svog vremena i svojom poezijom će obuhvatiti kasnije celo svoje vreme, i sve nacionalne i političke događaje u srpskom narodu. Možda u većoj meri nego liričar, a naročito u periodu od sedamdesetih do osamdesetih godina XIX veka bio je istaknuta politička ličnost, najviše zahvaljujući svojoj satirično-političkoj poeziji.
Zmaj je izdao više zbirki pesama, od kojih su najpoznatije: Đulići, Sve dojakošnje pesme, Pevanija, Đulići uveoci, Druga pevanija, Snohvatice, Čiča Jova srpskoj deci, Devesilje, Čika Jova srpskoj omladini. Napisao je nekoliko pripovedaka, od kojih je najpoznatija Vidosava Branković i jedan šaljiv komad, Šaran.
Poznat i kao prevodilac, Zmaj je preveo u stihu veliki broj dela sa: nemačkog mađarskog, francuskog, ruskog jezika. Njegovi značajniji prevodi su: Infigenija u Tavridi od Getea, Demon od Ljermontova, Vitez Jovan od Petefija, Enoh Arden od Tenisona, tri speva Jovana Aranja o Toldiji.
Među književnim, političkim i drugim listovima koje je Zmaj pokrenuo i uređivao su: Javor, Žiža, Zmaj, Ilustrovana ratna hronika, Starmali, Neven.
Jovan Jovanović Zmaj je umro u Sremskoj Kamenici 3. juna 1904. godine.
Umetničko delo Jovana Jovanovića Zmaja predstavlja i umetničku hroniku svih previranja i burnih dana u Srbiji u drugoj polovini XIX veka. I zato je tačna misao jednog Zmajevog biografa koji kaže: "Zmaj će ostati još dugo kao veliki liričar i veliki hroničar našeg narodnog života, njegov apostol, misionar i prorok zbog svojih nacionalnih, slobodarskih i socijalnih težnji, zbog svojih kulturnih i nacionalnih pregnuća."