Artnit

Ponedeljak, 16 Decembar 2013 17:41

Bolani Dojčin Istaknut

Narodna epska pesma Bolani Dojčin iz pokosovskog ciklusa je snažna poetska ilustracija svega onoga što se događalo u Srbiji nakon boja na Kosovu. U teškim vremenima koje je proživljavao porobljeni srpski narod ni iznemogli junaci nisu mogli mirno da sačekaju svoje poslednje trenutke života. Kroz lik bolesnog Dojčina slikovito je prikazan poslednji otpor turskim nasilnicima, odbrana časti porodice i svog naroda.

Dojčin boluje i duboko povučen u sebe sedi godinama u svom dvoru u Solunu. Ceo Solun misli da je preminuo. Uz njega su bile samo njegova sestra Jelica i verna mu ljuba Anđelija.

Dok je Dojčin bolovao, zloglasni Uso Arapin misleći da je junak Dojčin preminuo razapinje šator na solunskom polju i traži da mu neko na megdan izađe. Kako nema ko da mu na megdan izađe, on je grozan porez udario. Uplašeni građani Soluna plaćali su porez i trpeli zulum. Red je došao da danak plati i dvor Dojčina. Njegova sestra i verna ljuba pokušavaju da se odupru Arapinu i da svoje brige sakriju od bolesnog Dojčina. One uspevaju da prikupe novac za porez, ali ga Arapin bez lepe Jelice neće primiti, pa ona plače nad posteljom svog bolesnog brata. Dojčin saznaje od nje za raskalašno ponašanje Arapina i njegove ponižavajuće zahteve. Ne mogavši da podnese bol i suze svoje sestre i svoje ljube, isuviše ponosan da dopusti da se zahtevi Arapina ispune, on ustaje iz postelje i iako smrtno bolestan sprema se da izađe Arapinu na megdan. Od sestre traži platno da stegne svoje slomljeno telo i uvije svoje rastočene kosti. Uvijenog tela, na nepotkovanom konju, sa ubojitim kopljem u rukama, sabljom alamankom oko pasa bez straha kreće na megdan. Dok prolazi gradom, izmamljuje poglede divljenja. "Otkako je Dojčin preminuo, nije bolji junak proišao.", govore ljudi. Ugledavši hrabrog srpskog junaka Dojčina Arapin pokušava da izbegne borbu, nudi ga vinom, oprašta mu namet i pristaje da napusti Solun. Svojom hrabrošču i mudrošću Dojčin pobeđuje na megdanu i uspeva da odbrani svoju čast, čast svoje porodice i svog naroda. Na povratku ubija i svog pobratima Petra, koji je za potkov konja od Dojčinove ljube tražio da je ljubi dok Dojčin ne plati.

Bolani Dojčin se vraća kući kao pobednik, srećan što su njegove bolesne ruke opet osetile borbu i lepotu pobede. Sestri Jelici daje oči Arapove, a vernoj ljubi Anđeliji oči pobratima, da bi znale da ih ljubit neće za života njegovoga. Pobeda na megdanu, ponos i čast nisu izlečili njegove bolesne kosti, ali su bili lek za njegovu dušu i on umire.

Pročitano 19731 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Bolani Dojčin