Artnit

Subota, 30 Novembar 2013 18:49

Isidora Sekulić - O književnoj kulturi Istaknut

Gven Džon - Dragocena knjiga Gven Džon - Dragocena knjiga

Šta je kultura? Sve što je atribut života, od uma i mašte pa do fizičkog zdravlja, sve je element i medijum kulture, ali ona sama nešto je drugo. Oplemenjivanje čoveka - to ima hiljade stepena, oblika, svrha.

Književna kultura to je čitanje, to je knjiga u džepu stalno. Čuveno ime Šeli, kad je tog divnog pesnika izbacilo more na kopno, nije u džepovima imao ni sendviča, ni novca, imao je, umro s njom, knjigu. Čitanje to je kultura. Škola, početak kulture; putovanja - kulturna panorama: čitanje - strast i slast, kulture, kultura sama.

Da li ste dovoljno razmišljali o čudovišnosti, o čudu, o veličanstvu jezika? Razvijen jezik, to je biće i krv naroda, to je maksimala onoga što jedna kultura ostavlja i daje. Svi ljudi ne čitaju latinsku i grčku književnost, ali svi kulturni ljudi i danas još govore pomalo grčki i latinski. Puno je grčkih i latinskih termina u kulturi celog kulturnog sveta. Stare književnosti hebrejska, grčka, rimska, drže te jezike, a ti čudesno razvijeni precizni jezici drže te književnosti. Jezici se menjaju, naravno, jer su produkti života, ali u tim promenama leži živa snaga i tendencija usavršavanja. Živ je i napredan narod koji jezik svoj usavršava. Sve što jedan narod ima i zna, inventarisano je i kategorisano u jeziku, sve konkretno i sve apstraktno. Razvijen jezik, moćan jezik, to je stihija; kao da on sam stvara, a mi kombinujemo njegove krupne i sitne tvorevine, njegove virtuoznosti.

Od rezane trske počinje skulptura; od imena travki počinje latinska simbolika. Ima Gete veliku reč: "Ako su uspeo da sročiš nekoliko dobrih stihova na jeziku izrađenu (obrazovanu), na jeziku koji za tebe misli i peva, onda to još ne znači da si pesnik". No ako versifikator na takvu jeziku još i jeste pesnik, onda, jeste li iskusili, kod takvih pisaca, pesnika ili prozaista - umetnika, nalazimo tekstove, nekada sasvim kratke, koji nam zapale mozak kao buktinju, a kroz dušu nam zapeva tako nešto divno, da je odjek od te muzike.

- "odjek od tog zvuka i suza".

Kažem sabesedniku: - Poneko mesto, jedan stih, jedan red proze, hodaju mi ispred duhovnih očiju nekako čovečijim hodom. A kad hoću da se smirim, uzmem da to pročitam telesnim očima, bude još snažnije antropomorfnije: formalno osećam da ispred toga teksta neko leži, živ čovek ili moćna sen...

Iz eseja O kulturi

Pročitano 8653 puta
Više iz ove kategorije « Dolap Srbija »

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Isidora Sekulić - O književnoj kulturi