Artnit

Subota, 30 Novembar 2013 18:44

Dolap Istaknut

Đovani Boldini - Glava konja Đovani Boldini - Glava konja

Jedna od najpoznatijih pesama Milana Rakića je alegoričko-misaona pesma Dolap. U sudbini malog i iznemoglog vranca, koji iz dana u dan, po žegi i studeni okreće glomazni i truli dolap "sve u istom krugu", on slikovito prikazuje sivi, jednolični i besmisleni život ljudi. Život je prikazan kao stalna i nepromenljiva nesreća, pred kojom se gase svi ljudski snovi i pred kojom su sva bića ništavna i jednaka.

Na početku pesme Dolap pesnik slika crn, glomazan, truo dolap, "staru grubu spravu". Škripu dolapa slušao je u detinjstvu, a dolap i dalje stoji kao spomen iz prastarih dana. Dolap, koji pokreće vodenice simboliše prolaznost, trošnost, trulež. Njega okreće mali vranac, koji je malaksao davno od teškog rada, ular ga steže, žulji ruda. I zato ga pesnik opisuje kao sipljivo, tromo, malaksalo, bedno kljuse.

Životni put vranca prikazuje se kratko u trećoj i četvrtoj strofi. Vranac je bio mlad, snažan, pun snage i volje, dolap je okretao živo. Tešila ga je nada da će biti bolje i snivao je zlatne snove o budućnosti. Ali, kako prolazi vreme on upoznaje život, nailazi na prave nevolje i zato sve više malaksava. Vranac tako postaje simbol patnje i čovekovog bola.

U petoj strofi stihovi stvaraju alegorijsku sliku. Vranac postaje oličenje sudbine svih života i svih živih duša koji su se našli "pred opštom neminovnom bedom". On je simbol čoveka koji nema nikakvu šansu za napredak, dobro, zadovoljstvo ili sreću.

Šesta i sedma strofa razvijaju motive teškog života i patnje. Oko nogu vranca voda žuboreći teče, buja gusta trava. Iako umoran, žedan i gladan, on mora napred gonjen fijukom biča, dok ne padne spasonosno veče.

U osmoj i devetoj strofi pesnik se poistovećuje sa vrancem i još više ističe alegorijski smisao i simboliku sudbine vranca. I vranac je kao i pesnik osetio opštu sudbinu koja gazi. I on je gladan i žedan provodio sve dane u istom krugu i sanjao o sreći, nagradi i miru. U desetoj strofi se naziru klice bunta, suprotstavljanja takvom teškom i bolnom životu. Pesnik kaže da treba ko zmija ljuta košuljicu svoju ostaviti bedu, zlobu, podlost, opštu gnusobu koja je prisutna u životu.

Poslednja strofa donosi obrt svojim stihovima koji podstiču, "napred, vranče, nemoj stati", i obećanje "nagradu za trude nebo će ti dati" samo "mračnu, dobru raku, i večiti mir". Ovim stihovima se veoma snažno kroz sudbinu vranca ističe mračna vizija čovekove sudbine. Besmislenost života koji je zatvoren, monoton, "sve u istom krugu, sve na istoj stazi", ne nudi svetlu perspektivu čoveku. Pesimizam kojim je protkana pesma je ublažen ironičnim obrtom i tonom, u poslednjoj strofi koji upućuje na sopstvenu snagu, na oslanjanje na sebe i prezir prema lažnim i apsurdnim obećanjima, kao što je "nebo će ti dati".

Pročitano 11284 puta Poslednji put izmenjeno Subota, 06 Juli 2019 11:16

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Dolap