Žitije cara Uroša je po obimu malo delo. Podatke za žitije patrijarh Pajsije je sakupio iz letopisa, rodoslova i Pećke hrisovulje, kao i iz tradicije koju je čuo od crkvenih lica. U delu ima malo istorijskih činjenica. Pajsije u svoje delo unosi legendu koja se vrlo brzo isplela oko ovog "nejakog cara".
U Žitijama cara Uroša patrijarh Pajsije objašnjava kako mu se Sveti car Uroš javio u snu i zahtevao da mu arhiepiskop napiše žitije, jer su ga svi zaboravili. Slično kao i u Konstantinovoj biografiji, na koju se Pajsije i poziva on u početnim glavama govori o događajima pre Uroša. Ispričano je kako je car Dušan pred svoju smrt znake carskog dostojanstva poverio Vukašinu dok maloletni car Uroš ne odraste i "bude svom otečestvu naslednik po rodu, kao što mu je od pradeda". Međutim, Vukašin nije ispunio amanet cara Dušana. On je zaratio sa carem Urošem i posle nekoliko godina ga ubio u lovu. Za taj zločin Vukašina veoma brzo stiže Božja kazna i strašna pogibija na Marici. Pošto je opisao tok maričke bitke, uglavnom onako kako se sačuvala u narodnom predanju, Pajsije ponovo daje rodoslov Nemanjića. Pri kraju dela govori o svetačkim osobinama cara Uroša i njegovim čudesima. Delo se završava opisom spaljivanja moštiju Save Nemanjića na Vračaru. Na kraju ovog poslednjeg dela srpske srednjovekovne književnosti patrijarh Pajsije se skrušeno obraća čitaocu: "... Ono što je teskobno i nedomišljeno, od jezika mojeg je... Ne znam ja grešni i nepotrebni da li će ovo biti ugodno proroku i Svetom. Sam Gospod zna. Molim vas i ubeđujem, oci i braćo i čeda, ako šta bude pogrešno, bilo u kojoj stihiri ili u kojem redu, ili u kojoj reči, ispravljajte, a ne kunite, Gospoda radi. Jer ne pisa Duh Sveti, niti muž sveti, već ruka grešna i duh malaksao, u poslednja vremena, nevoljna i nasilna od bezbožnika."
U poređenju sa ostalim delima ove vrste biografija Život cara Uroša patrijarha Pajsija Janjevca predstavlja znatan pad. To je i prirodno, ne samo zato što je Pajsije pisac skromnih mogućnosti, već i zato što političke prilike u Srbiji njegovog vremena nisu omogućavale uspešniji književni rad. U Žitijama cara Uroša meša se narodno sa istorijskim predanjem. Ali iako nema neku veliku umetničku vrednost ona izvanredno ilustruje duh vremena.