Artnit

Ponedeljak, 11 Novembar 2013 18:21

Mihail Šolohov - Tuga Istaknut

Dizajn korica knjige Čovekova sudbina Dizajn korica knjige Čovekova sudbina

Dječak pritrča ocu, pređe mu s desne strane i, pridržavajući se za skut očevog vatiranog kaputa, zakorači sitno pored čovjeka koji je pružao krupne korake.

Dva sirotana, dva zrna pijeska, koje je ratni uragan neviđene snage zavitlao u tuđe krajeve... šta ih čeka u budućnosti?

Htio bih da vjerujem kako će taj ruski čovjek, čovjek nesalomljive volje, izdržati i kako će uz očevo rame izrasti onaj koji će, kada dođe u zrele godine, biti u stanju sve da podnese, sve da savlada na svom putu ako ga na to pozove otadžbina.

Sa osjećanjem duboke tuge pratio sam ih pogledom... Možda bi se sve lijepo svršilo pri našem rastanku da se Vanjuška, pošto se odmakao nekoliko koraka, zaplićući trapavim nožicama, nije u hodu osvrnuo na mene i pomahao mi rumenom ručicom. Najednom, ja se naglo okrenuh, kao da mi je šapa meka, ali puna kandži stegla srce. Ne, ne plaču samo u snu ljudi u godinama, osjedjeli u ratu. Plaču oni i na javi. Najvažnije je tu - umjeti da se na vrijeme okreneš. Najvažnije je tu - ne povrijediti djetinje srce, da ono ne ugleda kako ti niz obraz klizi vrela i škrta muška suza...

Iz pripovetke Čovjekova sudbina (zbirka pripovedaka Čovjekova sudbina)

Pročitano 7136 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Mihail Šolohov - Tuga