Artnit

Petak, 25 Oktobar 2013 18:49

Slobodan Selenić - Nanka Istaknut

George Demetrescu Mirea - Portret žene George Demetrescu Mirea - Portret žene

Dovoljno je sada, posle tolikih godina, samo da zatvorim oči pa da je vidim, onako naočitu, sigurnu, uposlenu. Visoka i mršava, koščata, izrazita, gotovo muška profila, velika nosa (Cveta je, odmalena nadarena za crtanje, umela odlično napraviti njenu karikaturu), dostojanstvena držanja, mada svesna mesta koje u kući pripada ženi, makar i gazdarici, zategnute, tanke i slabe, nekako pepeljavo sive kose spreda, sa pletenicom složenom u punđu otpozadi, izbrazdana lica, mada još mlada i jaka žena, uvek u štogod zagasito odevena, sedi na ivici kreveta i govori mi obećanu pesmu, ili traženu priču, pred spavanje:

"Videći tu pogibiju svoje braće - po ne znam koji put slušam, strašeći se unapred neodložno pogubna završetka - Zeka Buljubaša sa svojim golim sinovima načini stražnji lanac te stane zaklinjati Srbe koji su odstupali. I dok je bilo baruta, zaklanjajući se za neke hvatove drva, ustavljali su Turke puškama, a kad baruta nestane, on i njegovi goli sinovi isuču svoje oštre noževe, još po jedan put pogledaju na oblačno nad Srbijom nebo, osvrnu se na lepe mačvanske ravni, pogleda preko Drine ka ponosnoj Bosni, pa pomenuvši Boga i svoj narod, jurnuše s golim noževima u Turke; i tako sekući budu isečeni svi do jednoga."

Plač mi je stegao grlo, ali znam da ne smem plakati. To Nanka ne dozvoljava. To nije srpski i muški, a ja pre svega moram biti Srbin i muškarac. Dok sam bio mali, međutim, često se ne bih uspeo uzdržati, i Nanka je bila nemilosrdna.

- Sramoto jedna - govorila bi strogo, ne kao sa detetom, već puna prezira - kako bi štogod teško u životu podneo kada zbog priče plačeš.

- A kako je Anta Bogićević plakao? Zar on nije bio junak i Srbin? - dovijam se ja i tražim opravdanje.

- Jeste - govori Nanka ozbiljno - ali zato što od jada nije mogao Lazarević Luki opisati muke lozničke posade.

- A knez Ivo od Semberije - ne dam se ja - "tri puta pada pa on obamre... niz obraze grozne suze lije"!

- Oni su, Stevane duševnici, savesnici, plaču zarad jada svoga naroda, zbog njegovih muka, a ne zbog slabićstva.

Kada je uvidela da se ja ipak suviše često ne mogu uzdržati od plača, jednom je rekla:

Ne razumeš srpske junake i njihovu žrtvu, pa ti više o ocima našim i podvižnicima neću pričati.

Ko ne zna Nanku, pomisliće da je to samo pretnja malom detetu, na koju će do sutra zaboraviti. Ali ne. Mesecima nije htela da mi ispriča nijednu priču sa žalosnim krajem, sve dok nisam čvrsto ustvrdio da više nisam mali, već dovoljno odrastao i kadar sa mukama moga naroda bez suza se suočiti. I od tada, zaistinu, više nikad nisam zaplakao.

Iz romana Očevi i oci

Pročitano 6304 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Slobodan Selenić - Nanka