Pero
Seobe
Roman Seobe Miloša Crnjanskog je moderan ep. Kroz određeni istorijsko-migracioni motiv, kroz lutanja i nemire i tragičnost osećanja besmislenosti sudbine srpskog naroda, Seobe donose jedno snažno osećanje svog tla i naroda i ljudske sudbine. Seobe donose jednu u suštini univerzalnu ideju o čovekovoj sudbini osenčenu i obogaćenu psihološko-istorijskim dimenzijama romana. Traganje čoveka za smislom života simbolički uokviruje plavi krug i u njemu zvezda.
Đulići uveoci
Na zbirku pesama Đulići, Jovana Jovanovića Zmaja nadovezuje se zbirka Đulići uveoci. Ona je drugačija, gorka, dublja, smrt je nad njom. Tema ove zbirke je prolaznost života, bol zbog smrti bliskih ljudi i čovekova nemoć pred smrću.
Pohvala knezu Lazaru
Pohvale su se razvile iz biografija u posebnu vrstu srpske srednjovekovne književnosti. Među autorima pohvala posebno se istiće monahinja Jefimija prezamonašena žena despota Uglješe Mrnjavčevića. Ona je stvorila remek-delo veziljske i književne umetnosti, poetski nadahnutu pesmu u prozi "Pohvala knezu Lazaru". Sa zlatnim nitima na crvenoj svili izvezla je slova na plaštu za Lazarev ćivot (pokrov preko kovčega).
Ujka Vanja
Anton Pavlovič Čehov je veoma značajno ime ruske klasične književnosti. On je tvorac moderne psihološke, ''lirske drame''. Njegova lirska drama je nedramska. U njenom težištu nije bogatstvo zbivanja, već intimni svet čoveka. Bogatstvo doživljavanja, emocija, raspoloženja izvor je osobina liričnosti Čehovljeve drame.
Grigorije Melehov
Grigorije Melehov je središnja ličnost romana Tihi Don, Mihaila Šolohova. Dramu Grigorija Melehova Mihail Šolohov prikazuje neposredno uz pomoć životnih pojedinosti i situacija i posredno uz pomoć slika, metafora i simbola koji ga okružuju i prate.
Simbolika Proklete avlije
Roman Prokleta avlija spada u red najzagonetnijih dela Ive Andrića. Sadržaj priče nudi jedno sumorno alegorično značenje života, melanholičnu misao o prolaznosti ljudskog života. Priča razvija svoje metaforičke latice i daje odgovor na večno pitanje čovekove egzistencije - kako živeti.
Tatjana Larina
Jedan od najviše analiziranih i najlepših likova u ruskoj litetaturi je lik Tatjane Larine iz romana Evgenije Onjegin Aleksandra Sergejeviča Puškina. Aleksandar Sergejevič Puškin slika lik Tatjane Larine živim i raznovrsnim koloritom i prati kako raste i razvija se tokom vremena.
Nečista krv
Roman Nečista krv je remek-delo srpske književnosti. U njemu je esencija poezije Bore Stankovića i epos o čoveku. U njemu ključa velika drama društvena i ljudska. Otkrivaju se virovi i vrtlozi duše, virovi i vrtlozi krvi, duševna mučenja i žrtvovanja, sudaraju se ljudski snovi sa javom. Oseća se dah čitave jedne epohe koju je Bora Stanković doživeo i prosanjao poezijom ovog romana.
Branko Radičević
Branko Radičević je najznačajniji predstavnik srpskog romantizma. On je lirski pesnik mladosti, ljubavi i patriotskog zanosa. Sa njegovom poezijom otvara se novo doba srpske umetničke lirike. Njegovi stihovi ne obeležavaju samo epohu romantizma, već označavaju prodor u novi vek.
Đulići
Jovan Jovanović Zmaj zauzima centralno mesto ne samo u epohi romantizma nego i u srpskoj književnosti druge polovine XIX veka. Njegovo pesničko delo u grubim linijama se može podeliti u četiri kategorije: lirske pesme, satirično-političke pesme, pesme za decu i o deci i prepevi stranih pesnika.