Artnit

Pero

Sreda, 05 Juni 2013 20:04

Kaligrami

Zbirka pesama Kaligrami francuskog pesnika, dramaturga i kritičara Gijoma Apolinera objavljena je 1918. godine, neposredno posle njegove smrti. U Kaligramima se više osećaju nova traženja u poeziji, ne samo Apolinera, već i niza drugih savremenih pesnika i umetnika, a posebno slikara. U njima se oseća potreba savremene, nove poezije da obuhvati sav život, pre svega moderan, ali i život uopšte, u njegovoj raznovrsnosti i sa svim kontrastima i protivrečnostima.

Utorak, 04 Juni 2013 20:14

Ivo Andrić - Osnovi života

"Temelji sveta i osnovi života i ljudskih odnosa u njemu utvrđeni su za vekove. To ne znači da se oni ne menjaju, ali mereni dužinom ljudskog života izgledaju večni. Odnos između njihovog trajanja i dužine ljudskog veka isti je kao odnos između nemirne, pokretne i brze površine reke i njenog stalnog i čvrstog dna čije su izmene spore i neprimetne.

Ponedeljak, 03 Juni 2013 20:15

Kamena uspavanka

Kamena uspavanka, iz istoimene zbirke pesama Stevana Raičkovića je jedna od najlepših pesama u srpskoj poeziji. Metafora u naslovu pesme Kamena uspavanka u svom oksimoronskom spoju sadrži tišinu i pesmu koja vodi u san. U pesmi je naglašen kontrast između lirske slike tišine i apokaliptične slike savremenog sveta - crne vode u beličastoj peni i most izvijen nad ambisom.

Nedelja, 02 Juni 2013 20:24

Pijani brod

Artur Rembo, preteča simbolizma i nadrealizma je sa šesnaest godina napisao Pijani brod, pesmu koja je uz neke pesme Šarla Bodlera postala najvažnije lirsko delo francuske književnosti XIX veka. U pesmi Pijani brod Rembo se identifikuje sa napuštenim brodom, brodom bez posade koji plovi egzotičnim morima i čije putovanje se završava brodolomom.

Petak, 31 Maj 2013 19:59

Tomas Vulf - Šta je čovek?

Jer, šta je čovek?

Najpre dete, nesposobno da se drži na svojim mekanim nogama, umazano svojom stolicom, koje čas plače a čas se smeje, plače za mesecom ali se smiruje kada dobije majčinu dojku; čmavalo, žderonja, šljemalo, drekavac, smešljivko, idiot i sisavac svoga palca; malo nežno stvorenje celo ubalavljeno, hvatač vatre, mila budala.

Četvrtak, 30 Maj 2013 19:06

Oskar Vajld - Srećni Princ i Lastavica

- Draga mala Lasto, - reče Princ - pričaš mi o čudesnim stvarima, ali najčudesnije je od svega ljudska patnja. Nema veće nesreće od bede. Obleti moj grad, mala Lasto, i ispričaj mi sve što budeš videla.

Kad se Taras Buljba osvestio od udarca i pogledao na Dnjestar, kozaci su već bili na čunovima i veslali: kuršumi su sipali ozgo na njih, ali ih nisu domašili. I zasijaše se radosno oči starog atamana.

Ponedeljak, 27 Maj 2013 19:46

Prva brazda

Prva brazda Milovana Glišića, jedna od najboljih pripovedaka u srpskoj književnosti, prvi put je objavljena 1885. godine u beogradskom časopisu Domaćica. To je prolećna poema selu i zemlji, dirljiva suza radosnica kojom seljanka Miona propraća prvu brazdu što ju je zaorao njen nejaki sin Ognjan. Prva brazda, koju je uzorao Ognjan, postaje uzbudljiv dokaz da je stasao domaćin, da je pobeđeno razdoblje odricanja i strepnje, da je život otvorio široka i svetla vrata sreće.

Ja sam naoko praznoruk, ali sam siguran u sebe, siguran sam u sve, sigurniji od njega, siguran u svoj život i u smrt koja će uskoro doći. Da, ja imam samo to, ali bar posjedujem tu istinu isto onoliko koliko i ona mene posjeduje. Imao sam pravo, imam još pravo, imam svako pravo.

- Život? Drugi ljudi? - nastavi on, skeptično saslušavši moj prigovor na ono njegovo "tako i valja". - E-he! A šta ti je stalo do toga? Nisi li ti sam život? A drugi ljudi žive bez tebe i proživeće vek bez tebe. Misliš li ti da si kome potreban? Nisi ti ni hleb, ni štap, i nikome nisi potreban.

Vi ste ovde: Home Pero