Bernard Berenson - O Leonardu da Vinčiju
Osim Velaskesa (Velazquez), Rembranta (Rembrandt) i, možda Dega-a (Degas) u njihovim najboljim dostignućima, tražićemo uzalud taktilne vrednote, tako rječite a ujedno i uvjerljive kao što su one njegove ''Mona Lize''; osim kod Dega-a nećemo naići na takvo majstorstvo pokreta kao što je ono koje dominira u njegovom nedovršenom ''Bogojavljenju'' u Uficijama, i premda su Leonardo da Vinčija kao koloristu uvelike nadmašili, nijedan slikar nije postigao da od kontrasta sjene i svjetla postigne atmosferu toliko tajanstvenu i toliko uzbudljivu kao on u njegovoj ''Djevici na pećini''.
Bernard Berenson - O Ticijanu Večeliju
U posljednja tri decenija svoga dugog života Ticijan nije slikao svih briga oslobođena čovjeka koji živi u svojoj okolini poput ševe u aprilsko jutro. Prije bi se moglo reći da je prikazivao čovjeka koji djeluje na svoju okolinu i koji pati od posljedica toga djelovanja. U svojim licima i likovima on je jasno izražavao životne patnje.