Artnit

Neuobičajenim putem je išao kući. Gledao je u kuće pored kojih je prolazio. Bila je to ulica koju nije poznavao. Stare kuće, lošeg izgleda i većinom mračne, pretvorene u stanove ili sobe za izdavanje. Pruga i naselja pored, cigle pocrnele od čađi, bele stepenice, prljave čipkane zavese. Table “Apartmani“ na pola prozora, aspidistre na svakom. Tipične ulice srednje niske klase. Sad, gledajući celinu, bila je to vrsta ulice koju bi želeo da vidi raznetu bombama.

Objavljeno u Društvo
Utorak, 14 April 2020 10:33

Džordž Orvel - Novac sa velikim N

- Opet, moramo imati veru, valjda je tako. I nadu.

- Moramo imati para, misliš. - reče Gordon sumorno.

- Novac?

Objavljeno u Pero

- Ne. A i ovaj razgovor koji vodimo. Samo pričamo uzalud. Sve je određeno onim što imaš u džepu. Mogu ići gore-dole po Londonu govoreći da je grad mrtav, da nam civilizacija odumire i da će početi rat, i Bog zna šta; ali to samo znači da radim za dve funte nedeljno, a želeo bih da ih bude pet.

Objavljeno u Društvo

Mašine nikad neće prestati da postoje, i zato je odbojnost koju senzibilni ljudi osećaju prema njima u izvesnom smislu nerealna. O tom stavu može mnogo da se raspravlja. Mašina mora da bude prihvaćena, ali je bolje da je prihvatimo kao što se uzima lek, tj. nerado i podozrivo. Kao i lek, mašina je korisna, opasna i stvara naviku. Što ga češće uzima, čovek više zavisi od njega. Dovoljno je samo pogledati oko sebe pa shvatiti s kakvom jezivom brzinom nas mašina potčinjava.

Objavljeno u Društvo

Džordž Orvel je pisao antiutopijski roman 1984 u udaljenoj kući na ostrvu Jura u Škotskoj tokom 1947-1948. godine. Blizu smrti i “kreativnih demona“ bio je u grozničavoj trci sa vremenom da bi završio ovaj roman. Knjiga je objavljena 8. juna 1949. godine, šest meseci pre njegove smrti.

Objavljeno u Pero

Pokušavam da zađem dalje od neposrednih ekonomskih uzroka, i dokučim kako je uopšte zadovoljstvo za bilo koga kada misli na ljude koji su osuđeni da doživotno peru sudove. Jer nema nikakve sumnje da ljudi - dobrostojeći ljudi - zaista nalaze zadovoljstvo u takvim mislima. Rob, rekao je Markus Katon, mora da radi kad god ne spava. Nije bitno da li je taj rad potreban ili nije, on mora da radi, jer je rad sam po sebi dobar - bar za robove. Ovaj stav i dan-danas važi, pa je zato i toliko beskorisnog rintanja na svetu.

Objavljeno u Društvo

Pitao sam se šta je to u nama pa smo svi proklete budale. Zašto ljudi, umesto što troše vreme na idiotizme, ne prošetaju i razgledaju okolinu? Ovaj ribnjak, na primer - i sve ono što je u njemu. Daždevnjake, vodene puževe, vodene bube, tularce, pijavice i bog zna koliko drugih stvari koje se mogu videti mikroskopom. Misterija njihovih života, tamo, pod vodom. Mogli ste provesti ceo život gledajući ih, deset života čak, i još uvek ne biste stigli do kraja čak ni ovog ribnjaka. I sve to vreme bi u vama bio živ osećaj čuđenja, onaj poseban plamen koji gori u vama. To je jedina stvar vredna življenja, a mi je ne želimo.

Objavljeno u Pero

Tokom cele pisane istorije, a verovatno još i od kraja mlađeg kamenog doba, na svetu su postojale tri vrste ljudi: Viši, Srednji i Niži. Bili su izdeljeni na mnoge potkategorije, nosili bezbroj raznih imena, a njihov brojni odnos, kao i međusobni odnosi, varirao je iz veka u vek; no u suštini se struktura društva nije menjala. Čak i posle ogromnih obrta i naizgled neopozivih promena, uvek se ponovo uspostavljala ista struktura, upravo kao što se i žiroskop uvek vraća u stanje ravnoteže ma koliko se gurnuo na jednu ili drugu stranu...

Objavljeno u Društvo

Postao sam svestan problema nezaposlenosti 1928. godine. U to vreme sam se tek vratio iz Burme, gde se nije ni znalo za nezaposlenost, a otišao sam tamo još kao mladić, dok je posleratni procvat još uvek trajao. Kada sam se prvi put susreo sa nezaposlenim ljudima, bio sam zaprepašćen koliko se njih stidelo zbog toga. Nisam bio upućen u situaciju, ali sam ipak shvatao da su tih dva miliona ljudi koji su ostali bez posla zbog gubitka stranih tržišta, krivi koliko i oni koji nisu uspeli da izvuku premiju na konjskim trkama u Kalkuti. Ali tada niko nije hteo da prizna da je nezaposlenost neizbežna, jer je onda trebalo priznati da će ona potrajati.

Objavljeno u Društvo

Basnoslovni statistički podaci i dalje su išli iz telekrana. U poređenju sa prošlom godinom, bilo je više hrane, više odeće, više kuća, više nameštaja, više lonaca, više goriva, više brodova, više helikoptera, više knjiga, više dece - više svega sem bolesti, zločina i ludila. Godinu za godinom, minut za minutom, sve i svašta je raslo vrtoglavom brzinom. Kao i Sajm malopre, Vinston je uzeo kašiku i umakao je u anemični gustiš razliven po stolu, izvlačeći šare iz duguljaste barice. Razmišljao je sa gađenjem o fizičkoj sadržini života. Da li je uvek bilo ovako? Je li hrana uvek imala ovakav ukus?

Objavljeno u Društvo
Strana 1 od 2
Vi ste ovde: Home Paleta Prikazivanje članaka po tagu Džordž Orvel