Džozef Karl Štiler je bio jedini slikar kome je Ludvig van Betoven pozirao samo zbog posebne želje svojih prijatelja nemačkog filozofa, psihologa i sveštenika Franca Brentana i nemačke filantropistkinje, umetničke kolekcionarke i mecene Antonije Brentano, koja je naručila portret. Štileru je bilo dozvoljeno četiri poziranja između februara i aprila 1820. godine. Betoven je bio srećan što je učinio ovaj ustupak.
Na slici je prikazan Ludvig van Betoven sa ozbiljnim pogledom i razbarušenom kosom. On drži olovku u jednoj ruci, a u drugoj knjigu. Pošto ga nije bilo moguće nagovoriti da duže sedi njegove ruke su verovatno ruke slikara. Iako na prvi pogled izgleda da je pogled Betovena usmeren na posmatrača, on kao da prodire dalje u budućnost. Dekorativni dodaci su izostavljeni i ništa ne ometa posmatrača. Štiler je ovu koncentraciju postigao smišljenim konturama svetlo-tamno, čime je naglasio crte lica. Crvena marama oko vrata kao da naglašava izdvajanje i genijalnost kompozitora.