Mikelanđelo Merizi da Karavađo je na slici Lazarevo vaskrsenje prikazao vlast Isusa Hrista nad smrću umesto njegove čovečnosti kada se suprotstavlja smrti. Jezik tela Isusa je moćan, a njegova ispružena ruka i donja ruka koja pokazuje naglašavaju njegov autoritet. Isus je naredio smrti da odustane od tela Lazara.
Lazar je možda najistaknutija figura na slici Lazarevo vaskrsenje. Postoji legenda da je radi veće verodostojnosti Karavađo Lazara slikao na osnovu ekshumiranog tela. Na slici je Lazar nag i krut, a njegovo telo je oblikovano kao telo na krstu (ispružene ruke, spojene noge), ali se već život vraća u njega, što je očigledno iz njegove podignute desne ruke. Najmračniji deo slike je grobnica, mesto njegove smrti. Izvor svetlosti koji osvetljava Lazara dolazi iza Isusa Hrista, ali to nije sam Isus, koji je ovde prikazan u svojoj čovečnosti, a ne kao natprirodno božanstvo, kao izvor same svetlosti. Čini se da ovde Karavađo naglašava da je ovaj akt vaskrsenja trojna akcija, koju izvršava Isus na osnovu volje Oca i kroz snagu Svetog Duha. On jednom rukom stiže do svetlosti, a druga je usmerena prema lobanji Lazara koji izgleda kao da je između života i smrti. Prijatelj podržava Lazarevo telo, a njegove dve sestre Marija i Marta stoje iza njega. Marija drži Lazarevu glavu, dok Marta stoji iza nje. Gomila ljudi koja je prisustvovala čudu pomaže Lazaru, razgovaraju jedni sa drugima, zbunjeni su i dive se Isusu.