Ona se odnosila na rastavljanje boja, koje se nalaze u prirodi, na njihove sastavne prelive, i prenosio ih je na platno u tom čistom ili primarnom stanju u obliku sitnih poteza četkom ili pomoću tačaka, ostavljajući mrežnjači gledaoca zadatak da te prelive ponovo konstruiše kao "optičku smešu". Trebalo je, naravno, da predmet sačuva punu stvarnost i slikovitost prirodne boje - ambicija stara kao Konstebl i Delakroa. Da se Sera zaustavio na ispitivanju boje, ne bi otišao dalje od svojih drugova impresionista (naročito Pisaroa i Sinjaka). Ali, posle ispitivanja boje došlo je ispitivanje linija, a zaim opšte istraživanje naučnih osnova estetske harmonije. "Kad sam na osnovu umetničkog iskustva bio u stanju da naučno pronađem zakon slikarskih boja", pitao se on, "zar ne mogu sad da otkrijem i jedan isto toliko logičan, naučan slikarski sistem harmoničnog komponovanja linija slike kao što sam komponovao njene boje?"
Iz dela Istorija modernog slikarstva od Sezana do Pikasa