U septembru 1929. godine, Anri Matis je počeo da slika ono što će kasnije postati slika Žuta haljina, ali napustio ju je nekoliko nedelja kasnije da bi posetio Tahiti i Sjedinjene Američke Države. On se zatim vratio u Nicu, i ponovo nastavio da slika sliku Žuta haljina, ali je opet brzo napustio. Njegova frustracija je evidentna u pismu u kome raspravlja o svojim osećanjima prema ovoj slici: “Tokom mog putovanja, čak i dok sam bio snažno impresioniran onim što sam viđao svaki dan, često sam razmišljao o slici koju sam ostavio nedovršenu. Mogao bih čak reći da sam mislio o tome stalno.“
Anri Matis se borio još dve godine da završi sliku Žuta haljina i postigne ravnotežu između modelirane forme i konture. Kako je slika napredovala on je pojednostavio, i proširio figuru i haljinu, pretvarajući domaći model u nešto monumentalno i bezvremensko.
Na slici Žuta haljina je prikazana žena koja dominira “monumentalnom pozom i centralnom pozicijom“. Pentimenti i “sočni“ potezi četkice, kao i višeslojne boje Anrija Matisa su čudesni, kao da on razmišlja naglas, sa četkicom u ruci.