Samjuel Palmer piše 1828. godine svom prijatelju engleskom slikaru Džonu Linelu o slikanju oblaka, što je već bilo vidljivo na njegovoj slici Svetli oblak. On ističe: "Ne sme se zaboraviti šarena oblačnost, fine mreže, iz vazduha tkiva koje je išarano nebom proleća, ni talasasta količina neba i gomile planinske svetlosti."
Na slici Svetli oblak Samjuel Palmer prikazuje talasasti svetli oblak na nebu koji se nadvija nad pejzažom. Drveće kao da se savija pod vetrom koji duva. Figure žene i čoveka u prvom planu pejzaža, izgledaju kao žeteoci ili sejači koji se odmaraju posle napornog rada. Do izražaja dolazi Palmerova pažnja za detalj, što deluje kao suprotan balans njegovom interesovanju za eterično na slici.