Džordžija O'Kif je slikala biljke onako kako ih je videla, ali je posmatrala prirodu na svoj način. Ona je rekla: "Cvet je relativno mali, svako se na mnogo načina povezuje sa cvetom... Na neki način, niko zapravo ne vidi cvet stvarno, a on je toliko mali... Pa rekoh da ja slikam ono što vidim... ali ja ću ih slikati velike i oni će biti iznenađeni da imam vremena da ih pogledam... i brzim Njujorčanima će biti potrebno vreme da vide ono što ja vidim u cveću..."
Slika Orijentalni makovi je nalik na fotografiju. Na njoj Džordžija O'Kif prikazuje dva ogromna cveta maka, kojima ne daje nikakvu pozadinu, da bi naglasila fokus na njima. Odsustvo konteksta na slici ih predstavlja u novom svetlu,kao čist rezime.
Slika Orijentalni makovi, široka skoro četiri metra je eksplozija sjajnih boja na velikom platnu. Džordžija O'Kif koristi blistavu crvenu i narandžastu boju kao glavnu boju latica makova. Treperave nijanse monumentalnih makova poseduju individualnost i pokazuju svoj karakter. Izdubljeni centar slike i unutrašnje konture cvetova su obojene u purpurnu boju. Vešto senčenje i baršunasta završna obrada latica naglašava živost cveća.