Artnit

Nedelja, 13 April 2014 16:48

Žan Mari Gustav Le Klezio - O Dijegu Riveri Istaknut

Amadeo Modiljani - Portret Dijega Rivere iz 1914. godine Amadeo Modiljani - Portret Dijega Rivere iz 1914. godine

Dijego može dugo da ostane ne radeći, obuzet samo spoljašnjim životom, sentimentalnim spletkama, preživljavajući od danas do sutra. Ove godine nesrećnog i sumornog života u Parizu ostaće urezane u njemu. Umetnost za Dijega, kao i za Modiljanija, nije luksuz ni proslavljanje. Umetnost je za njih bila ceo život. Za nju su bili spremni da žrtvuju život drugih, svoju sreću, sve radosti života.

Krajem 1918, neposredno posle primirja, Dijego je izgubio sina, takođe se zvao Dijego - koji je preminuo od posledica meningitisa pogoršanog ratnom bedom.

Do kraja života, nosiće bolno sećanje na tu smrt, poput nekog tajnog ožiljka. I pored Angelinine ljubavi i ljubavi kojom ga okružuju oni koje je očarao i pridobio ovaj dobrodušni džin, plašljivi ljudožder, on uviđa da je pariski izlet okončan, da mora otići da istražuje na drugim mestima.

Susret sa Elijem Forom sigurno je odlučno uticao na ovu Dijegovu nameru. For ga je naučio da postane svestan svog dara i svog cilja. Umetnik nije usamljenik; on izražava opšti jezik, a da bi postigao savršenstvo, mora da ga podržava ceo narod. Estetski aristokrat For svakako je zapazio duboku snagu Dijega Rivere, genijalnost, snažni nagon, nedruštvenost, koji su vladali njime i pored intelektualnog iskustva sa Monparnasa: onu strašnu snagu koja plaši sve one koji mu se približe. To što mu For govori, Dijego već zna: on, Dijego, ne pripada Zapadu i posleratni Pariz nema čime da ga zadrži. Sledi konačni povratak u rodni kraj. Dijego je obuzet strasnom željom da slika i težnjom da nađe lek koji bi ga sprečio da misli o nesreći u koju će Angelina upasti. U Italiji je razgledao Mikelanđelove freske, Tintoretove slike, remek-dela etrurske umetnosti, Pestu, Siciliju, dela sposobna da vam "preseku dah". Shvatio je da se tu nalazi njegovo slikarstvo, na zidovima kuća nove revolucije, za oči naroda koji se borio na ulicama i u polju, a ne u salonima zadimljenih ateljea na Monparnasu. Svom prijatelju Alfonsu Rejesu piše 19. maja 1921: "Ovo putovanje za mene znači početak novog razdoblja mog života. (...) Ovde nema razlike između ljudskog života i umetničkog dela. Freske se ne zaustavljaju na crkvenim vratima, one žive na ulicama, po kućama; kuda god pogledam, sve je prisno, intimno, narodsko. (...) Čeličane, rudnici, arsenali divno se slažu sa hramovima, zvonicima, palatama. Na Siciliji, u zabiti, ukrasi iznad vrata - to su slike brežuljaka. Seoske kuće sagradili su prosti zidari sa smislom za sklad."

Iz knjige Dijego i Frida

Pročitano 3791 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Paleta Žan Mari Gustav Le Klezio - O Dijegu Riveri