Artnit

Nedelja, 11 Februar 2018 12:26

Jedić - biljni arsen Istaknut

Jedić koji je u narodu poznat po imenima klobučić, ljutić, pasja smrt je biljka brdskih livada i pašnjaka. Smatra se za jednu od najotrovnijih biljaka u Evropi, a rimski pisac i naučnik Plinije Stariji ga je nazivao biljnim arsenom. Danas se primenjuje u homeopatskim preparatima, a zbog zanimljivih cvetova nalik delfinijumu gaji se i kao baštenska biljka u vrtovima.

Jedić (Aconitum) je rod sa više od 200 vrsta zeljastih biljaka iz porodice ljutića (Ranunculaceae). U svim delovima vrste jedića sadrže otrovne alkaloide akonitin i napulin. Služe i za lek, i ubrajaju se u grupu otrovnih lekovitih biljaka.

Jedić je višegodišnja zeljasta biljka, koja može da poraste u visinu do jednog metra. Njegov koren je valjkast, kos, dlakav, a stabljika kratko kovrdžava, dlakava. Listovi su skoro do osnove usečeni, sa pet do osam klinasto-rombičnih režnjeva i na naličju su gusto prekriveni kratkim dlačicama. U junu i julu na vrhu stabljike, u grozdastom cvatu se razvija veći broj cvetova nalik na kacigu, najčešće plavih, a ređe ljubičastih, belih i žutih.

U antičkim tekstovima se pominju otrovnost i magijske karakteristike jedića. Njime su se trovali vrhovi strela, kopalja i mačeva. Služio je i kao otrov za vukove i lisice, a upotrebljavali su ga za usmrćivanje na smrt osuđenih.

Starogermanska plemena su obožavala jedić. Pošto je bio posvećen bogu plodnosti i gromovniku Toru zvali su ga Torov šešir.

U srednjem veku su se otrovnost i magijske karakteristike jedića povezivale sa crnom magijom i sa čarobnjaštvom i primenjivan je i u magiji prerušavanja. Ubrajao se u veštičje biljke i bio je jedan od glavnih sastojaka veštičjih melema. Takođe, ubrajan je i u biljke za ljubavne čini i često se može naći među sastojcima bogato pripremljenih ljubavnih i podmlađujućih eliksira. Pošto je korišćen za uspavljivanje životinja, u nekim krajevima ga zovu i vučja muka. Za vrstu jedića sa žutim cvetovima se verovalo da ima moć da odbije vukove i koristio se kao otrov za životinje i otuda i naziv vučji čemer.

Iako veoma otrovna biljka jedić se koristio u narodnoj medicini kao lekovita biljka. Plinije Stariji je prvi govorio o njegovoj lekovitosti kod oboljenja očiju. Srednjovekovna medicina nije se usudila da ga koristi, a ni narodna medicina ga nije posebno cenila. Ponekad su se njime olakšavali bolovi i lečila prehlada, reuma, nesanica, giht, upala probavnih i disajnih puteva. Na Himalajima je nekoliko vrsta jedića korišćeno kao takozvana "velika medicina". Tibetanci ga koriste da izleče bolesti srca uzrokovane demonima. Kinesko znanje o biljkama izdvaja mnoge vrste jedića, koje preporučuje za povećanje telesne toplote i protiv prehlade.

Pročitano 4936 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Flora doma Jedić - biljni arsen