Artnit

Na izmaku života, dok čekam svoj ropac, često razmišljam o tome kako da se poslednji put našalim. Pozvaću svoje stare prijatelje, ubeđene ateiste kao što sam i sam. Ucveljeni, zauzeće svoja mesta oko mog kreveta. Stići će sveštenik koga sam ja pozvao. Na veliko zgražavanje prijatelja, ja ću se ispovediti, moliti za oproštaj svih svojih grehova i primiti poslednju pričest. Okrenuću se na bok i umreti.

Da li čovek u takvim trenucima još ima snage da se šali?

Objavljeno u Društvo

Posle Fantoma slobode koji je snimljen 1974. godine (imao sam tada sedamdeset četiri godine), razmišljao sam o tome da se definitivno povučem. Moji prijatelji su morali dobro da zapnu, Silberman prvenstveno, da bi me nagovorili da ponovo prionem na posao.

Objavljeno u Društvo

Želim da dodam da je većina onoga što su nadrealisti naslućivali bilo tačno. Navešću samo jedan primer: rad kao neprikosnovenu vrednost građanskog društva, pojam u koji se nije smelo dirnuti. Nadrealisti su prvi tu vrednost sistematski napadali, obelodanili da je to laž, rad za platu proglasili su sramnim. Nešto od njihove ogorčene kritike naći ćete u Tristani kada se Don Lope obraća mutavom mladiću:

Objavljeno u Društvo
Vi ste ovde: Home Društvo Prikazivanje članaka po tagu Moja labudova pesma