Tako su godine 1593. kortesi podneli Filipu II predstavku u kojoj se pored ostalog, kaže: "Kortesi Valjadolida od 1586. godine zamolili su Vaše veličanstvo da ubuduće u kraljevinu ne dozvoli uvoz sveća, staklene robe, nakita, noževa i sličnih stvari. Naime, ove za ljudski život tako nekorisne stvari dolaze iz inostranstva da bi se ovde razmenjivale za zlato, kao da su Španci Indijanci." Zgrtač blaga prezire zemaljska, vremenska i prolazna uživanja, da bi težio za večnim blagom koje ne izjedaju ni moljci ni rđa, koje je potpuno nebesko i potpuno zemaljsko. "Opšti daleki uzrok oskudice u zlatu, veli Majselden (Misselden) u navedenom spisu, jeste velika preteranost ove kraljevine u trošenju roba stranih zemalja koje se za nas umesto kao commodities (korisne robe), pokazuju kao discommodities (suvišne trice), pošto nam oduzimaju isto toliko blaga koliko bi se inače uvozilo umesto ovih igračaka (toys). Mi kod kuće trošimo suviše mnogo vina iz Španije, Francuske, sa Rajne, iz Levanta: rozine iz Španije, suvo grožđe iz Levanta, batist i kambrik iz Hainaulta, svilu iz Italije, šećer i duvan iz Zapadne Indije, začine iz Istočne Indije: sve to za nas nije nikakva apsolutna potreba, a ipak se te stvari kupuju zvečećim zlatom." U obliku zlata i srebra bogatstvo je neprolazno ne samo zato što prometna vrednost postoji u neuništivom metalu, već naročito zato što se sprečava da zlato i srebro kao prometna sredstva postanu samo prolazni novčani oblik robe. Tako se prolazna sadržina žrtvuje neprolaznom obliku.
Iz dela Prilog kritici političke ekonomije