Artnit

Četvrtak, 15 Avgust 2013 19:12

Osnovi srpske narodne etike Istaknut

Steva Todorović - Sabor u Prizrenu pred Kosovsku bitku Steva Todorović - Sabor u Prizrenu pred Kosovsku bitku

Tokom vekova u patništvu, trpljenju u ropstvu, srpski narod je u svojim umotvorinama postavio i utvrdio mnoge etičke norme i vrednosti. Kosovski boj je za njega bio najpotresniji događaj i najtragičnije nadahnuće, i istovremeno postao osnova čitave jedne etike.

Srpski narodni etičar je u porazu Srba na Kosovu vidovito sagledao neprolazni simbol za zasnivanje moralne orijentacije, po kojoj čovek i ljudski kolektiv treba da podnose neprilike i nevolje što ih snalaze, a pritom odbacuju sve ponižavajuće kompromise, kao i psihička izobličavanja kukavičlukom i jadikovanjem. Jer, ako je sudbina dodelila Srbima da izgube carstvo na Kosovu, u njihovoj je moći da sačuvaju svoju dušu i nacionalnu svest. Ni kod stoičara nije sa toliko dostojanstva naglašeno, da se gvozdenom otpornošću treba suprostaviti nesreći. Taj naglašeni otpor zlu i nesreći dobija prkosni smer. U srpskim narodnim umotvorinama se ističe da ispravan i valjan čovek neće izgubiti, ni glavu, ni osećanje mere, ni pred srećom, ni pred nesrećom, jer poznaje njihovu prolaznost i trošnost. Kosovo je ishodište i prirodno mesto ovakve jedne etike ideala kod Srba. Ono je postalo nezavistan moralni zavet i osoben mitom prožet i narodnim sećanjem obojen kategorički imperativ, vezan za konkretan prostor - Kosovo polje i konkretno vreme - Vidovdan.

U svojoj etici srpski narod naglašava da je strah duboko ukorenjen u čoveku, ali da ne treba činiti nikakve popuste strahu pred zlim. Heroizam se smatra za izuzetnu vrlinu, koju samo najbolje ličnosti poseduju. Srpske narodne epske pesme veličaju herojske podvige.

Gorko podnošenje nepravde kod srpskog naroda stvara stavove da svetom vlada nepravda, koja teško ranjava svakoga koga pogodi. Po njemu pravda je davno umrla. Zato i narodna izreka, da Bog treba da kazni krivoga, pošto je prav već davno poginuo nosi u sebi neku tragičnu duhovnost. Nadmoćnost pravde nad nepravdom se često ističe u srpskim narodnim umotvorinama. Poslednju reč u svim stvarima i odnosima uvek ima Bog, u koga je najviša pravičnost. Zato, "ako pravda ne pomaže, krivda neće pomoći". A nepravda se uvek okreće protiv onog ko je upotrebljava kao oružje. Ogrešenje o pravičnost proglašeno je za smrtan greh.

Suprotnost između poštenja i nepoštenja je reljefno naglašena. Poštenju je dat veliki etički značaj. Međutim, pošten čovek je osuđen na patnju u ovome svetu, gde se rđavi najviše čuju i vide.

Čast uslovljava i održava čistotu celoga čoveka i zato se smatra za retku dragocenost. U srpskim narodnim umotvorinama preporučuje se da nju, pre svega drugog, valja čuvati. Obraz treba čuvati više od svega, i za njega sve valja žrtvovati. Ali, nažalost, ovaj život je tako sazdan, da se u njemu muči i zlopati svaki ko časno živi.

Preporuka u srpskim narodnim umotvorinama je da čovek živi i dela tako, da posle smrti ostavi častan spomen na sebe. Jer, dobar glas vredniji je od bogatstva, "bolji je dobar glas nego zlatan pas". Narodni mudrac uči da čoveka mogu osramotiti samo njegova dela, a nikako ono što drugi o njemu govore.

Kult slobode naročito je cenjen u srpskom narodu. Sloboda je najdraža: zato, i po cenu života, nju valja čuvati. Ni slavuj u ropstvu ne peva. U svakom slučaju, ostaje uteha, da tlačitelj ne može pokoriti i čovekovu dušu, koja ostaje nezavisna od svih spoljnih stega.

Iz osnova srpskih narodnih umotvorina izvedene su i mnogobrojne i dosledno razvijene pojedinosti jedne etike viteštva, čestitosti, opiranja zlu, nezavisnosti i kretanja pravim, najsigurnijim putem u životu. To je etika koja čini čast srpskom narodu, i koja ga je, u čitavoj njegovoj teškoj i mučnoj istorijskoj borbi, održavala na nepokolebljivoj visini.

Pročitano 3300 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Društvo Osnovi srpske narodne etike