Artnit

Četvrtak, 23 Juli 2020 10:16

Dejvid Parkinson - Neorealistički reditelj Vitorio de Sika Istaknut

Plakati za filmove Vitorija de Sike Plakati za filmove Vitorija de Sike

Scenarije za filmove drugog velikog neorealističkog reditelja, popularnog Vitorija de Sike (Vittorio De Sica, 1901-1974), pisao je sam Cavatini, mada se ni ovi filmovi nisu strogo pridržavali njegovih osnovnih načela, što bi se moglo reći i za većinu neoralističkih filmova. Najbliži njihovom ispunjenju bio je film Čistači cipela (Sciuscià /Ragazzi/, 1946), spontana pesimistična priča o iskvarenoj nevinosti u Rimu pod nacističkom okupacijom.

Ipak, veću pažnju privukao je njihov sledeći zajednički film, Kradljivci bicikala (Ladri di biciclette, 1948), parabola o savremenom gradskom životu koja istražuje odgovor običnih ljudi na društvenu situaciju u posleratnoj Italiji. Ovaj film se sastoji od epizoda suprotnih emocionalnih tonova, od kojih svaka prati etape potrage oca (Lamberto Mađorani /Lamberto Maggiorani/) i sina (Enco Stajola /Enzo Staiola/) za ukradenim biciklom, od koga zavisi prihod njihove porodice. De Sika je pokretnom kamerom, krupnim planovima likova i ironičnim pristupom složenom simbolizmu postigao snažno poetsko jedinstvo, ali nije uspeo da spreči uplitanje melodramatične sentimentalnosti u prikaz odnosa između dva glavna lika.

Isto se može reći i za film Umberto D (Umberto D, 1952), čaplinovsku priču o starosti, koja se obično smatra poslednjim značajnim filmom ovog pravca, mada je De Sika kasnije snimio filmove Krov (Il tetto, 1957) i Dve žene (La ciociara, 1960) u vrlo neorealističkom stilu. Uz izuzetak uspešnog filma Vrt Finci-Kontinijevih (Il giardino dei Finzi Contini,1971), De Sikini poslednji filmovi bili su romantične melodrame ili komedije, poput Juče, danas, sutra (Leri, oggi, domani, 1963) i Brak na italijanski način (Matrimonio all'italiana, 1964).

Iz knjige Teorija filma

 

Pročitano 1690 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Društvo Dejvid Parkinson - Neorealistički reditelj Vitorio de Sika