Stari zavet govori o eksploataciji i trgovini zlatom, a u jednom od poglavlja biblijske Prve knjige piše: “Hiram je poslao na tim lađama svoje sluge, mornare koji su poznavali more, sa slugama Solomonovim. Oni otploviše u Ofir, uzeđe odande četiri stotitne i dvadseset talenata zlata i donesoše ih kralju Solomonu.“ Smatra se da je Solomon svake tri godine slao svoje ljude u Ofir i da su oni donosili po 17 892 kilograma zlata. Od zlata je napravljen Solomonov zlatni presto, petsto zlatnih štitova, zlatno posuđe, pehari, nameštaj, kao i svi predmeti za domaćinstvo u Palati libanske šume.
Najvažnije delo kralja Solomona je izgradnja prvog hrama u Jerusalimu u kojem se čuvao legendarni Kovčeg zaveta, s dvema pločama na kojima je bilo napisano Deset Božjih zapovesti (dekalog) koje je Mojsiju predao Bog. Zidovi, plafon, čak i podovi hrama bili su prekriveni zlatom. 589. godine pre nove ere Vavilonci su pod Nabukodonosorom II opsedali Jerusalim, što je dovelo do uništenja grada i Solomonovog hrama u leto 587. godine pre nove ere. Kaže se da je u ovom trenutku Solomonovo blago nestalo i da se više nikada neće videti. Prema Traktatu o brodovima, blago je sakrilo više levita i proroka na raznim lokacijama u Izraelu i u Vavilonu, dok drugi veruju da su dospeli u ruke anđela Samsijela, Mihaela, Gabrijela i verovatno Sarijela. Arheolozi i istoričari nisu sigurni da li je ukradeno, uništeno ili sakriveno, i mnogi nastavljaju da traže ovo izgubljeno blago. Postoji i nekoliko teorija o lokaciji rudnika kralja Solomona, od kojih su neke verodostojnije od drugih. Ali, iako su mnogi arheolozi tvrdili da su pronašli izgubljeni rudnik Ofir, nema čvrstih dokaza.