Artnit

Nedelja, 20 Januar 2019 11:10

Kristijan Mez - Prostor procesa iskazivanja na filmu Istaknut

Dizajn korica knjige Imaginarni označitelj Dizajn korica knjige Imaginarni označitelj

Na filmu se prostor procesa iskazivanja uvek korenito razlikuje od prostora gledaoca; zbog toga neposredna obraćanja gledaocu mogu da budu samo mimetička i iluzorna, budući da gledalac nikad ne može da odgovori filmskom liku, čak ni onda kada je reč o komentatoru koji mu se obraća direktno, mimo okvira fikcije. Televizijski dispozitiv deluje drugačije pri emitovanju "uživo", jer postoji ta istovremenost u emitovanju i recepciji i mogućnost razmene u komunikaciji intervenisanjem primaoca poruke.

U pozorištu se glumci i publika nalaze u istom prostoru-vremenu, odvojeni samo konvencionalnom granicom. Nasuprot tome, granica ekrana je potpuno hermetična: "Pozorišni komad može i ne mora oponašati neku fabulu, ali njegovu radnju, po potrebi mimetičku, preuzimaju na sebe stvarne osobe koje evoluiraju u prostoru i realnom vremenu na istoj onoj sceni čiji je deo i publika. (...) Sara Bernar može da mi kaže da je ona Fedra ili, ako je komad iz nekog drugog vremena i odbacuje figurativni poredak, ona će mi reći, kao što se dešava u modernom pozorištu, da je Sara Bernar. Ali, u oba slučaja ja bih video Saru Bernar. Na filmu ona bi isto tako mogla da mi uputi ova dva tipa diskursa, ali to ne bi bila ona već njena senka (ili bi mi ona to izgovorila u svojoj odsutnosti)."

Iz eseja Imaginarni označitelj

Pročitano 2458 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Društvo Kristijan Mez - Prostor procesa iskazivanja na filmu