Karakteristike sekularizacije su odvajanje religije od politike i ekonomije, opadanje religijskih verovanja u praktikovanju, povlačenje religije iz javnog života i koncentrisanje na privatni. Na nju utiču nacionalne, socijalne, kulturne, tradicijske i regionalne specifičnosti, i zato ona nije istovetna u svim savremenim društvima.
Klasični sociolozi religije predviđali su slabljenje uloge religije sa razvojem društva. Ogist Kont povezuje nestanak religije sa početkom trećeg razdoblja ljudskih društava, koje označavaju nauka, tehnologija i industrija. Emil Dirkem je predviđao da će sa industrijskim društvom i specijalizacijom podele rada, jačati solidarnost na osnovu obrazovnog sistema, a ne praktikovanjem religijskih obreda. Maks Veber govori o od-čaravanju sveta i racionalizaciju pretpostavlja delanju, koje je zasnovano na emocijama i tradiciji. Karl Marks je smatrao da prevazilaženjem klasnih razlika religija gubi legitimacijsku moć.
Značajan pokazatelj sekularizacije savremenog života je opadanje broja i nivoa angažovanosti vernika i verujućih ljudi, koji se ogleda kroz opadanje uticaja vere u svim područjima društvenog života. Drugi pokazatelj je pad društvenog uticaja verskih organizacija, što se ogleda u padu njihovog autoriteta.
Na slabljenje uloge religije u savremenom društvu uticali su protestanska reformacija, uspostavljanje modernih nacionalnih država, razvoj modernog kapitalizma, naučna revolucija. Međutim, postoje i mišljenja da religija oživljava u savremenom društvu, a to se objašnjava reakcijom na modernost koja je fragmentizovala društvo, usamila i otuđila pojedinca, a istovremeno nije stvoren novi ideal. Pri tome se naglašava da religija pruža smisao čovekovom životu i daje odgovore na pitanja na koja nauka ne može da odgovori.