Prema Erihu Fromu biblijska priča o proterivanju Adama i Eve iz Edenskog vrta opisuje pojavu pojedinca i prvi čin slobode. Adam i Eva su prekršili Božji zakon da ne jedu voće sa drveta znanja i nakon toga bili izgnani iz Edenskog vrta. Odbijanjem da slede Božje naredbe, muškarac i žena se oslobođaju podređenosti. Ali, njihov čin je imao posledice: "Originalna harmonija između čoveka i prirode je slomljena i Bog objavljuje rat između muškarca i žene i rat između prirode i čoveka."
Za Eriha Froma biblijska priča o proterivanju Adama i Eve iz Edenskog vrta predstavlja alegorijsko objašnjenje ljudske biološke evolucije i egzistencijalnog straha. Nakon što su jeli sa drveta znanja Adam i Eva su postali svesni samih sebe kao odvojenim od prirode, ali i delom nje i zato su se osećali "goli" i "postiđeni". Oni su se razvili u ljudska bića, postali svesni svoje smrtnosti i nemoći pred silama prirode i društva.
Erih From osuđuje autoritarne vrednosti sistema. On tvrdi da su Adam i Eva uradili pravu stvar kada su pojeli jabuku sa drveta znanja, naglašavajući da moralni autoritet treba da potekne od pažljivo ispitanog ideala, a ne autoritarnih naređenja od Boga ili drugih ličnosti. Pri tome on veliča vrline ljudi, zbog nezavisnog delovanja i korišćenja rasuđivanja za uspostavljanje moralnih vrednosti.