Osnova konformizma je u širim društvenim uslovima, ali i u ličnosti samog pojedinca. Osnovni društveni uslovi konformizma su: urbanizacija, modernizacija, sredstva masovnih komunikacija, nagle promene kulturnih obrazaca, politizacija društva. Nisko samopoštovanje zbog kojeg pojedinci brzo padaju pod uticaj drugih osoba i imaju strah od iskazivanja vlastitog stava, kao i privlačnost grupe i želja za pripadanjem njoj se obično povezuju sa ličnošću pojedinca, koji se naziva konformista.
U stručnoj literaturi se najčešće razlikuju normativni, informacioni i podilazeći ili udvorički konformizam.
Normativni konformizam podrazumeva neposredni grupni uticaj i pritisak na pojedinca, postojanje manifestne grupne norme i vrednosti u čijem se sklopu određeni vidovi ponašanja nagrađuju, a drugi kažnjavaju.
Informacijski komformizam postoji u situacijama koje su nejasne, neodređene, ambivalentne, i u kojima pojedinac nema sigurnu osnovu za samostalno prosuđivanje. Pošto pojedinac nema dovoljnu sigurnost, on traži oslonac u nekom autoritetu grupe.
Podilazeći ili udvorički konformizam postoji kada nije prisutan grupni pritisak, ali pojedinac želi da bude prihvaćen. Ovaj konformizam se javlja naročito u situacijama hijerarhijske strukture i zavisnosti pojedinca, kao što je na primer "karijerizam".