Ali, pošto govorim nekoliko jezika, bez prevelikog udubljivanja u njih, činjenica je da, pišući na francuskom, pokušavam da poštujem svoj jezik, ne da ga slabim; da ga slavim, objašnjavam, ne da ga kvarim. Ono što verujem da sam razumeo jeste, dakle, to da reč "nacija", obično toliko mrska da bi je valjalo zaboraviti, mora pri svemu tome da bude zaštićena jer je, očigledno, napadnuto ono što ona znači.
Slikarstvo na Zapadu se, kao i drugde, rađa iz mesta gde je nastalo i ima rodnu zemlju. Reči nacija, na francuskom, kao i na engleskom (nation), ali i na španskom (nación), na italijanskom (nazione), na portugalskom (nação), dolaze od latinskog nascor, "roditi se". Naziv Grifitovog filma Rađanje jedne nacije pleonazam je. Ali je to istovremeno i jedno ponavljanje: u svom naporu da dođe na svet, jedna nacija insistira: odatle potiče, inače veoma jak, smisao parole "Živela nacija", koju su koristili vojnici iz Godine druge, koja povezuje život i rađanje, imenice koje su gotovo sinonimi. U suštini je nacije da bude rađanje. Sinonim reči nascor, glagol orior, iz kojeg su Francuzi izveli reč origine (poreklo) jeste reč koja sadrži dvostruku ideju o rađanju i uzdizanju. Slikarstvo se pokorava tom istom spontanom refeksu, jer se, takvo kakvo je, okreće ka svetlu, pokorava se spontanom refleksnom okretanju ka svetlosti, kulturnom heliotropizmu.
Iz dela Odgovornost umetnika