Savremena medicina uči da što je čovek dalje od prirode (i prirodnog života) - verujući čovek bi rekao i od Boga, jer je i priroda stvorena od Boga - sve je bolesniji, jer je manje otporan prema sve brojnijim i štetnijim uzročnicima raznovrsnih bolesti. Danas je već retkost naći relativno zdravog čoveka rođenog u nekom velikom gradu sveta, u kome je proveo ceo život. Bolesti sve više ugrožavaju i najmanju decu u gradovima, žene teško donose decu na svet, otpornost organizma i na banalne infenkcije sve je manja.
Psihosomatska medicina, koja brižljivo danas izučava uticaj duševnog života čoveka na njegove telesne funkcije (kao i obratno), za mnoge, materijalistički naučene prirodnjake, na iznenađujući način potvrđuje naslućivanja, pa i uveravanja stare medicine (kineske, antičke Grčke, indijske i tibetanske), koja je glavni naglasak u nastajaju raznih bolesti kod čoveka stavljala na duh, manje na telo, podsećajući tako savremenog čoveka da je pre nastanka izreke: "U zdravom telu zdrav je i duh", postojalo jedno starije, dugotrajnije i tačnije iskustvo, koje danas dobija neočekivano rasprostranjenu potvrdu, a koje kaže: "Kad je zdrav duh, zdravo je i telo!"
Iz dela Samo dela ljubavi ostaju