Kod primitivnih plemena je to ceremonija prihvatanja u komunu stranca ili mladića u redove ratnika, spojeno, kao kod Indijanaca, s ispitom hrabrosti i izdržljivosti pod mukama. Rimljani su deci navlačili mušku togu prilikom svečanosti koja je bila ravna krštenju. Istu funkciju kod Jevreja imao je praznik porodice - Bar Micvah. Ulazak u tajna društva takođe je povezan sa nekom često formalnom procedurom, koja je ravna krštenju, pa bilo da je reč o studentskim bratstvima, masonskim ložama, terorističkim organizacijama, satanističkim kružocima, ili kakvoj drugoj uniji uverenja i dela.
Postoji krštenje i kao prvo iskustvo. U tom smislu život je tek - niz iskustava, niz krštenja. Vatreno krštenje doživljavate u ratu kad čujete prvi metak koji još nije namenjen vama, drugi put kad vidite tuđu smrt, treći kad je licem u lice prvi put nekom donesete, a poslednji kad se sretnete sa svojom. Polno vas krsti prostitutka ili prilika i odvažnost. Krste vas i prvi poljubac i prva batina. Prvo poniženje i prvo osećanje nadmoći. Prvi strah. Prva neizvesnost. Prva briga. Sve što je - prvo.
Ima, najzad, i treća vrsta krštenja koja kao da ujedinjuje prethodna. Ona je običaj, ponekad ritualan, i iskustvo, kasnije rutinsko. Tako vas, polutar kad prelazite, po ugledu na gusare, krste potapanjem u vodu. U mučeničku zajednicu učenika primaju vas putem okrutne šale, od kojih su najokrutnije u najcivilizovanijim engleskim privatnim školama. A ako ste pisac, javno vas krste prvom kritikom vašeg dela.
Iz romana Godine koje su pojeli skakavci I