Sv. Sava je uživao da se lišava svega i da muči svoje telo, uveren, da time oslobađa i diže duh. Njegovi pretpostavljeni morali su ga često sprečavati u preteranoj revnosti pri vršenju verskih dužnosti. On je stalno ubijao telo, da bi oslobodio svoj duh svih okova, i zbog toga je on bio duševno uvek svež, uvek voljan i sposoban za svaki duševni rad i napor. U jednoj stihiri kaže se za njega, da je "vazdržanijem i bolestimi i bedami mnogimi i molitvami neprestanimi dušu i telo očistil". Oslobođen umerenim životom i postom telesnog pritiska, Savin duh se mogao slobodno podizati u više sfere, gde se on osećao sretan i zadovoljan.
Iz biografije Sveti Sava