U svim dosadašnjim etapama istorijskog procesa politika i moral nisu postigli da ljudi zavole rad, naglašava Šarl Furije. Klasa proizvođača je dobrim delom nezaposlena ili radi bez ikakvog zadovoljstva i sporo. Da bi se proizvođači više zainteresovali za rad, treba ga učiniti privlačnim. Svaki čovek ima pravo na rad, ali treba da radi, na poslovima koji ga interesuju i proizvodi stvari koje njemu i drugima donose zadovoljstvo. A to se može postići, smatra Furije, jedino u okvirima novog industrijskog sistema, koji se zasniva na proizvodno-potrošačkim zajednicama u kojima bi bili udruženi i skladno delovali, radnici, kapitalisti, naučnici i umetnici. Ove zajednice od oko 1600 ljudi, falansteri, nisu samo udruživanje materijalnih dobara i radnih mogućnosti "mnoštva porodica nejednake imovine", već su i proces udruživanja strasti, karaktera, ukusa i pobuda, pri čemu se poseban značaj daje strastima.
Da bi se uklonile sve prepreke koje su u toku tri hiljade godina paralizovale "socijalni duh", potrebno je po Furijeu ispuniti bar tri osnovna uslova. Tako on naglašava da treba eliminisati siromaštvo koje u najvećoj meri proizilazi iz nezaposlenosti, sprečiti socijalne konflikte koji najviše nastaju zbog siromaštva i osigurati egzistencijalni minimum za sve članove društvene zajednice.
Civilizovano društvo se kreće u začaranom krugu, smatra Furije, jer umesto proklamovanih ciljeva, ostvaruje njihove suprotnosti koje nije u stanju da savlada.
Tako svi poroci koji su se u varvarstvu pojavljivali u jednostavnom obliku, u civilizovanom društvu dobijaju "složen, dvosmislen i licemeran oblik". Istovremeno u civilizovanom drušvu se i "siromaštvo rađa iz izobilja".
Pred kraj života Šarl Furije je stekao veliki broj pristalica koji su, ne samo širili, već i pokušavali da praktično ostvare njegovu ideju o eksperimentalnim zajednicama, falanstrama, kao prelaznom stepenu ka "društvu harmonije". Tako je u Sjedinjenim Američkim Državama četrdesetih godina XIX veka osnovano oko dvadeset devet zajednica, u kojima su ljudi živeli udruženi kao proizvođači i kao potrošači i radili ono za šta su imali prirodne sklonosti. Međutim, ni jedna od njih nije trajala duže od pet do šest godina.