Uzor za Platonovu Akademiju je bilo verovatno pitagorejsko brastvo. Međutim, za razliku od njega Akademija je bila ustrojena kao univerzitet. Imala je svoj statut, program, pravila ponašanja i neophodne zgrade, spavaonice za učenike, prostor za predavanja i razgovore, biblioteku, kao i vežbalište za jačanje tela (gumnasion) - gimnastiku.
Pred ulazom u Platonovu Akademiju se nalazio žrtvenik posvećen Erosu, najstarijem od svih bogova, kako je Platon pisao u svom dijalogu Gozba ili O ljubavi. Priča se da je nad vratima bio postavljen natpis: "Neka ne ulazi ko ne zna geometriju". U okviru Akademije nalazilo se svetilište posvećeno Muzama, zaštitnicama ljudskih umeća, kao i žrtvenici posvećeni Prometeju, Hermesu, Atini i Heraklu. Tu je rasla i maslina, za koju se verovalo da je izrasla druga po redu u Atini.
U Platonovoj Akademiji su se proučavale filozofija, matematika, geometrija, astronomija, govorništvo, muzika, logika, gramatika, etika, i mnoga druga znanja koja su imala za cilj upoznavanje samog čoveka, i prepoznavanje ključnih moralnih vrednosti koje pojedinac može da razvije. Stoga je i osnovni ideal kojem se težilo u radu sa učenicima bio vladavina uma i vrline, kako u životu pojedinca, tako i u životu države. Smatra se da je školovanje u Akademiji trajalo deset godina.
U Platonovu Akademiju su osim Atinjana, dolazili i mnogobrojni učenici iz svih krajeva Grčke, kako zbog znanja, tako i zbog priprema za državnu službu. Jedan od najvećih antičkih filozofa, Aristotel je u njoj ostao dvadeset godina, prvo kao učenik, a potom kao aktivan saradnik. Predavanja su slušale i dve žene u muškoj odeći - Lastenija iz Mantineje i Aksiotija iz Flijunta u Arkadiji. Mnogi učenici su kasnije nastavljali da šire ideje ove Akademije.
Platonova Akademija je bila stvarno mesto u staroj Atini, jedno polje, oko koga su Platon i drugi filozofi, kupili kuće. U početku Platon je podučavao svoje učenike u vežbalištu, a kasnije u vrtu i kući, u koju se preselio, i svakodnevno bio u kontaktu sa njima. U Akademiji je držao nastavu i vodio rasprave sve do svoje smrti, 347. godine pre nove ere.