Artnit

Četvrtak, 17 April 2014 15:59

Evald Vasiljevič Iljenkov - Zar se život, praksa, stvarnost, "postojeće" ponovo pokazalo jačim od Ideala? Istaknut

Henri Felix Emmanuel Philippoteaux - Francuska buržoaska revolucija Henri Felix Emmanuel Philippoteaux - Francuska buržoaska revolucija

Valjalo se zamisliti nad mnogim zloslutnim pitanjima. Zašto se Ideal Čoveka, Slobodnog od svih veštačkih veza, koji sebe oseća ravnopravnim sabraći po rođenju, tako jasan i svakome razumljiv, ne može dokraja ostvariti među živim ljudima? Zašto Ideal, tako human i lep, korača zemljom preko brda leševa, uvijen u barutni dim? I zašto dojučerašnji istomišljenici i braća u idealu postaju odjednom smrtni neprijatelji i šalju jedni druge pod sečivo giljotine?

Mnogi su se zadovoljavali ovim odgovorom: previše je snažan otpor snaga starog sveta, previše su duboko iskvareni ljudi vekovima telesnog i duhovnog ropstva, previše je snažna vlast prošlosti nad njihovom svešću. Time su iskvareni i zaraženi čak i oni što su se i samima sebi i drugima činili kristalno čistim junacima Slobode, Jednakosti i Bratstva - čak i Danton i Robespierre, čak i Saint-Just, "apostol vrline"!

A događaji su se odvijali što dalje, to zloslutnije i tragičnije.

"Kraljevi, aristokrate i tirani, kakvi god oni bili, robovi su što su se digli protiv celog čovečanstva - vrhovnog gospodara Zemljine kugle i protiv prirode - zakonodavca svemira" - klicao je Robespierre.

"Dole glavu krvavome tiraninu Robespierreu, neprijatelju i izrodu ljudskog roda!" - zaurlaše njegovi protivnici, i glava se skotrljala u okrvavljenu košaru.

Trobojnicu Ideala istrgao mu je iz ruku Direktorij, ali se i on pokazao nemoćnim da je zadrži. Tada ju je dohvatio topnički oficir Bonaparte. Visoko je zaviorio zastavom i poveo narod za sobom u vatru i dim bitaka... A jednog predivnog jutra ljudi u čudu videše da se pod plaštom revolucionarnog oficira krio stari znanac - monarh. Videše da su se, prošavši uz udaranje bubnjeva pola sveta, vratili onamo odakle su se izvukli. Godine 1789, videše da ponovo kao i pre dvor cara Napoleona I okružuju grabežljivi činovnici birokrati, lažljivi popovi i raskalašne dame i da im se ponovo mora davati poslednji groš, poslednji komadić hleba, poslednjeg sina.

Radni narod Francuske osećao se dvostruko prevarenim. Iz godine u godinu debljao se i postajao sve proždrljiviji novi gospodar života - špekulant, bankar, industrijalac - buržuj. Dobio je bio od revolucije i kontrarevolucije sve što mu je bilo potrebno - punu slobodu delovanja. I vešto ju je iskoristio da prekroji život u zemlji metrom svog ideala, svog boga - zlata, gotovine, bogaćenja na tuđ račun.

Šta se dogodilo? Zar se prekrasni Ideal prosvetiteljstva pokazao samo kao prazna priča, bajka, na Zemlji neostvariv san? Zar se život, praksa, stvarnost, "postojeće" ponovo pokazalo jačim od Ideala? Mora da je tako.

Iz dela O idolima i idealima

Pročitano 2375 puta Poslednji put izmenjeno Subota, 07 Mart 2020 12:30

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Društvo Evald Vasiljevič Iljenkov - Zar se život, praksa, stvarnost, "postojeće" ponovo pokazalo jačim od Ideala?