Artnit

Četvrtak, 26 Novembar 2015 12:07

Herbert Markuze - Lišen svojih lažnih otaca, vođa, prijatelja i predstavnika - čovek bi ponovo morao učiti svoju abecedu Istaknut

Dizajn korica knjige Čovek jedne dimenzije Dizajn korica knjige Čovek jedne dimenzije

Uskraćenju slobode, čak mogućnosti slobode, korespondira pružanje takvih sloboda koje ojačavaju represiju. Zastrašujuće je u kolikoj mjeri je stanovništvu dozvoljeno da narušava mir gdje još ima mira i tišine, da bude gadno i da zagađuje stvari, da izlučuje familijarnost, da se ogrešuje ο dobru formu. Zastrašujuće je zato što izražava dozvoljene i čak organizirane napore da se odbaci onaj drugi u njegovim vlastitim pravima, da se spriječi autonomija čak i u malim rezervatima egzistiranja. U prekomjerno razvijenim zemljama sve veći dio stanovništva postaje ogroman zarobljen auditorij - zarobljen ne od strane totalitarnog režima, već slobodama građana čija sredstva razonode i uzdizanja prisiljavaju i onog drugog da sudjeluje u njihovim zvukovima, prizorima i mirisima.

Može li društvo koje je nesposobno da zaštiti privatnost, pojedinca čak unutar njegova četiri zida polagati pravo na to da respektira individuum i da je slobodno društvo? Bez sumnje je slobodno društvo određeno s više dostignuća i s ostvarenjima fundamentalnijim od privatne autonomije. Pa ipak, odsustvo ove autonomije zadire u temelje čak i najuglednijih institucija ekonomske i političke slobode time što. je osporava u njezinim skrivenim korijenima. Masovno podruštvljavanje počinje kod kuće i priječi razvoj svijesti i savjesti. Ostvarenje autonomije traži takve uslove u kojima oživljuju potisnute dimenzije iskustva. Njihovo oslobođenje, pak, zahtijeva ograničavanje heteronomnih potreba i zadovoljenja koje organiziraju život u ovom društvu, što ove postaju vlastitije potrebe i zadovoljenja pojedinca, to će se više njihovo potiskivanje javiti kao gotovo fatalno lišavanje. No, baš po tom fatalnom karakteru ono bi moglo stvoriti primarni subjektivni preduslov za kvalitativnu promjenu - naime, redefiniciju potreba.

Uzmimo jedan (na žalost fantastičan) primjer: kad naprosto ne bi bilo reklama ni drugih indoktrinirajućih sredstava za informiranje i razonodu, čovjek bi bio gurnut u traumatsku prazninu, gdje bi imao šansu da se čudi i da misli, da poznaje sebe (ili, prije, svoj negativ) i svoje društvo. Lišen svojih lažnih otaca, vođa, prijatelja i predstavnika - on bi ponovo morao učiti svoju abecedu. Riječi i rečenice koje bi formirao mogle bi ispasti sasvim drugačije, a isto tako injegove aspiracije i bojazni.

Bez sumnje bi takva situacija bila nesnosna mora. Dok ljudi mogu podržavati kontinuirano stvaranje nuklearnih oružja, radioaktivnih padavina i problematične hrane, oni ne mogu (baš zbog istog tog razloga!) tolerirati lišavanje od takve razonode i obrazovanja koja ih osposobljuje za reproduciranje uređaja za odbranu i ili uništenje. Izostajanje djelovanja televizije i srodnih sredstava tako bi moglo početi ostvarivati nešto što nisu postigle unutarnje proturječnosti kapitalizma - dezintegraciju sistema. Kreiranje represivnih potreba je već odavno postalo dio društveno naučnog rada - nužnog u tom smislu da se bez njega ne bi mogao održati postojeći način proizvodnje. Ne radi se ni ο problemima psihologije ni estetike, već ο materijalnoj bazi dominacije.

Iz dela Čovek jedne dimenzije

Pročitano 1119 puta Poslednji put izmenjeno Subota, 25 April 2020 11:22

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Društvo Herbert Markuze - Lišen svojih lažnih otaca, vođa, prijatelja i predstavnika - čovek bi ponovo morao učiti svoju abecedu