Artnit

Četvrtak, 26 Novembar 2015 12:07

Herbert Markuze - Lišen svojih lažnih otaca, vođa, prijatelja i predstavnika - čovek bi ponovo morao učiti svoju abecedu Istaknut

Uskraćenju slobode, čak mogućnosti slobode, korespondira pružanje takvih sloboda koje ojačavaju represiju. Zastrašujuće je u kolikoj mjeri je stanovništvu dozvoljeno da narušava mir gdje još ima mira i tišine, da bude gadno i da zagađuje stvari, da izlučuje familijarnost, da se ogrešuje ο dobru formu. Zastrašujuće je zato što izražava dozvoljene i čak organizirane napore da se odbaci onaj drugi u njegovim vlastitim pravima, da se spriječi autonomija čak i u malim rezervatima egzistiranja. U prekomjerno razvijenim zemljama sve veći dio stanovništva postaje ogroman zarobljen auditorij - zarobljen ne od strane totalitarnog režima, već slobodama građana čija sredstva razonode i uzdizanja prisiljavaju i onog drugog da sudjeluje u njihovim zvukovima, prizorima i mirisima.

Može li društvo koje je nesposobno da zaštiti privatnost, pojedinca čak unutar njegova četiri zida polagati pravo na to da respektira individuum i da je slobodno društvo? Bez sumnje je slobodno društvo određeno s više dostignuća i s ostvarenjima fundamentalnijim od privatne autonomije. Pa ipak, odsustvo ove autonomije zadire u temelje čak i najuglednijih institucija ekonomske i političke slobode time što. je osporava u njezinim skrivenim korijenima. Masovno podruštvljavanje počinje kod kuće i priječi razvoj svijesti i savjesti. Ostvarenje autonomije traži takve uslove u kojima oživljuju potisnute dimenzije iskustva. Njihovo oslobođenje, pak, zahtijeva ograničavanje heteronomnih potreba i zadovoljenja koje organiziraju život u ovom društvu, što ove postaju vlastitije potrebe i zadovoljenja pojedinca, to će se više njihovo potiskivanje javiti kao gotovo fatalno lišavanje. No, baš po tom fatalnom karakteru ono bi moglo stvoriti primarni subjektivni preduslov za kvalitativnu promjenu - naime, redefiniciju potreba.

Uzmimo jedan (na žalost fantastičan) primjer: kad naprosto ne bi bilo reklama ni drugih indoktrinirajućih sredstava za informiranje i razonodu, čovjek bi bio gurnut u traumatsku prazninu, gdje bi imao šansu da se čudi i da misli, da poznaje sebe (ili, prije, svoj negativ) i svoje društvo. Lišen svojih lažnih otaca, vođa, prijatelja i predstavnika - on bi ponovo morao učiti svoju abecedu. Riječi i rečenice koje bi formirao mogle bi ispasti sasvim drugačije, a isto tako injegove aspiracije i bojazni.

Bez sumnje bi takva situacija bila nesnosna mora. Dok ljudi mogu podržavati kontinuirano stvaranje nuklearnih oružja, radioaktivnih padavina i problematične hrane, oni ne mogu (baš zbog istog tog razloga!) tolerirati lišavanje od takve razonode i obrazovanja koja ih osposobljuje za reproduciranje uređaja za odbranu i ili uništenje. Izostajanje djelovanja televizije i srodnih sredstava tako bi moglo početi ostvarivati nešto što nisu postigle unutarnje proturječnosti kapitalizma - dezintegraciju sistema. Kreiranje represivnih potreba je već odavno postalo dio društveno naučnog rada - nužnog u tom smislu da se bez njega ne bi mogao održati postojeći način proizvodnje. Ne radi se ni ο problemima psihologije ni estetike, već ο materijalnoj bazi dominacije.

Iz dela Čovek jedne dimenzije

Pročitano 945 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Društvo Herbert Markuze - Lišen svojih lažnih otaca, vođa, prijatelja i predstavnika - čovek bi ponovo morao učiti svoju abecedu