Artnit

ARTNIT

Spavao ili bio budan, bilo je sasvim svejedno. Mrzeo sam fabriku konzervi, i večito sam smrdeo kao puna kesa ribe. Nikad me nije napuštao, taj smrad konjske lešine na ivici puta. Pratio me na ulicama, ulazio je sa mnom u zgrade. Kad bih legao uveče u krevet, bio je tu, kao ćebe, svuda na meni. A u mojim snovima bile su ribe ribe ribe, skuše koje kruže u crnom bazenu, a ja vezan za motku naglavce tonem unutra. Smrad je bio u mojoj hrani i odeći, osećao sam ga čak i na četkici za zube. Isto je bilo sa Monom i mojom majkom. Na kraju je postalo tako grozno da smo petkom jeli meso. Majka nije mogla ni da pomisli na ribu, bez obzira što je to spadalo u greh.

Nedelja, 27 Novembar 2022 12:16

Simbolika kondora

Kondori žive u visokim oblastima, poput planina Anda u Južnoj Americi. Zato što mogu da hodaju po zemlji i plivaju u moru kao što to čine ljudi, ali imaju i sposobnost da se vinu visoko u nebo simbol kondora se često povezuje sa slobodom. U mnogim andskim kulturama kondor se smatra simbolom večnog života, moći, snage i zdravlja, a zato što mogu slobodno da lutaju zemljom i nebom simbolizuju vezu između neba i zemlje. Prema drevnom verovanju, kosti kondora, kao i njegovi drugi organi imaju lekovita svojstva.

Država je bankrotirala, rekoh, ona je na to klimnula glavom, vlada je korumpirana, rekoh, socijalisti koji su sada već trinaest godina na vlasti, iskoristili su tu vlast do krajnjih granica i potpuno upropastili zemlju. Dok sam govorio, gostioničarka je klimala glavom i odsutno gledala čas u mene, čas kroz prozor.

Narcistični ljudi takođe žive u folie à deux. Sećam se slučaja majke i ćerke koje su bile uverene i to su tvrdile, da su u čitavoj državi samo one čiste, pristojne i znaju da kuvaju. Svako bi rekao da je to ludost, jer je potpuno nekritično verovanje u svoju veličinu i nepogrešivost čist narcizam.

Koža je novu Evropu, onakvu kakva je izašla iz Drugog svetskog rata, uhvatila u svoj njenoj autentičnosti; i to pogledom koga kasnija razmatranja nisu naknadno korigovala, a upravo zbog toga on tu Evropu otkriva zaslepljenu novinom u trenutku njenog rođenja. Pada mi na pamet Ničeova ideja: suština nekog fenomena otkriva se u trenutku njegove geneze.

Neuobičajenim putem je išao kući. Gledao je u kuće pored kojih je prolazio. Bila je to ulica koju nije poznavao. Stare kuće, lošeg izgleda i većinom mračne, pretvorene u stanove ili sobe za izdavanje. Pruga i naselja pored, cigle pocrnele od čađi, bele stepenice, prljave čipkane zavese. Table “Apartmani“ na pola prozora, aspidistre na svakom. Tipične ulice srednje niske klase. Sad, gledajući celinu, bila je to vrsta ulice koju bi želeo da vidi raznetu bombama.

Vi ste ovde: Home